Olizani pločnici
od jezika kiše
ostaju nekim budućim stopalima
koja će gazit po mojim otiscima
O, da li će se pitat
po čijim otiscima gaze?
Nastavljam dalje po ko zna koji put
ostavljam jedan grumen sebe
mrvim ga, polako, dok hodam
da pada po cesti, al da je neprimjetan
I gledan svit oko sebe
u nedosanjanoj lipoti
Nastavljam, dalje, sa istim grčevima
Ali znam, da mogu bit isti, a nov
al znam, da iza svakog brijega
slijedi padina
znam, da i ja padam
beskonačno
znam, da mojoj duši pripada beskraj
dok uzalud prid svojim krilima
sam za sebe podižem zid
Da udaram u njega
Post je objavljen 06.01.2021. u 22:17 sati.