Prostor i vrime
|
Jednog dana sve će ovo da se smiri I ja ću bit ko jezero u dubini mirno sa vodon koja se mriješka, na površini, od vitra Vitar mi grane neće trgat Vrime mi dušu neće stiskat Bol mi srce neće gušit strah mi stomak neće grčit Jednog dana, kad se ovo smiri Moću mirno sjedit pored jezera bacat kamen i posmatrat, kako se širi slušat igru šume i ples galebova mirno posmatrat kako se sjene šuljaju bez straha, jer vječnost se ne može ugrozit nit prazninu rasparat |
