Jednog dana sve će ovo da se smiri
I ja ću bit ko jezero
u dubini mirno
sa vodon koja se mriješka,
na površini, od vitra
Vitar mi grane neće trgat
Vrime mi dušu neće stiskat
Bol mi srce neće gušit
strah mi stomak neće grčit
Jednog dana, kad se ovo smiri
Moću mirno sjedit pored jezera
bacat kamen i posmatrat, kako se širi
slušat igru šume i ples galebova
mirno posmatrat kako se sjene šuljaju
bez straha, jer
vječnost se ne može ugrozit
nit prazninu rasparat
Post je objavljen 06.07.2020. u 16:51 sati.