Riječi u plesu
|
Riječi u plesu spotiču se same o svoja slova Kao dječaci dok se penju na drveća Zvonari na crkvama i pobožni hodočasnici riječi šute tišinama Riječi u plesu ne prodiru u tamu, jer tama je van riječi ali zato otvaraju vrata Vitar puše jako kao da se prostor izvija i iskrivljava sigurnost utočista podsjeća na majčinu utrobu Riječi u grlu zastaju i bore se sa grčevima teškom probavom i željom Vrime šapuće tiho gotovo nečujno: odaću ti tajnu mene nema, ali ipak tebi sam stvarno Riječi u ljubavi su užarene i vruće ali se vremenom hlade i podsjećaju na lipotu potoka dok teče Snovi, snovi plove priko astralnih brana priko svega onoga što smo mi zabarikadirali jer prepreka uvik i jesmo sami sebi Riječi u plesu mirno sagorijevaju na ljetnom suncu dok um odmara, misli se ne odmaraju i praznina i nirvana tek su puste želje, ali lipše je kad se uskoči u vodu Dok um kopa da nađe kost koja će mu bit dovoljna da priživi do idućeg susreta sa samim sobom igra riječima se nastavlja poput uspona na kakvu planinu poput udara munje Riječi su u plesu a ja postojim sam neograničen i beskrajan Sutrašnjica igra u ranu zoru koja spaljuje noć Svemir i Bog razbijaju prozore divljim udarima vitra čovik se mora pripremit dal da biži il da prihvati da biži uzalud |
