Strah
|
Kao kapi rose na moje lice Dižen glavu i molin se sa nogama debelo u blatu kiša je i... meni triba neko, neko konkretan ne tražim previše, dovoljan je zagrljaj nisan pohlepan za riječima: samo nek su one prave i tek da sjednemo malo na most i gledamo rijeku samo budi uz mene u toj tišini Kiša je i stopićemo se, ne smeta ionako je pitanje do kad ćemo se moć izlagat kiši, zato diši, dok si ovdje, i ne propuštaj sekunde vrime teče i nije bitno, ljudi žure, ti upri pauzu i sjedni sa mnom, još ovaj put Jer znaš, ja, ja nisan najbolji sa željama previše me peku nisam dobar ni sa snovima, previše me guše sve što mi triba je da možeš sidit do mene sad u ovom momentu Dok kapi suze teku niz moje lice budi fer i pravi se da ne vidiš Dok se grčim u stomaku zbog svega što ne mogu reć Budi fer pa slaži da će proć Danas, dok sjedimo na mostu po kiši budi moj Bog i ispuni mi želje Samo sidi do mene i gledaj u sunce U ovo čudo koje nas napaja, besplatno pogledaj vodu kako se mriješka udahni duboko, sve te kemikalije iz šume sve te emocije drveća i trava, koje nas opijaju koje nas vežu za ovo što gledamo sjedi do mene i osjeti, osjeti svemir kako pulsira prilagođavajući se ritmu našeg disanja pogledaj Bogu u oči i oslijepi od ljepote i budi sa mnom, šuteći, budi sa mnom u ovom čudu i šuti, da te mogu oblikovat u svom umu onako kako ja želim i šuti pusti me da virujen na par minuta da nisan sam. |
