Kao kapi rose na moje lice
Dižen glavu i molin se
sa nogama debelo u blatu
kiša je i...
meni triba neko, neko konkretan
ne tražim previše, dovoljan je zagrljaj
nisan pohlepan za riječima: samo nek su one prave
i tek da sjednemo malo na most i gledamo rijeku
samo budi uz mene u toj tišini
Kiša je i stopićemo se, ne smeta
ionako je pitanje do kad ćemo se moć izlagat kiši, zato
diši, dok si ovdje, i ne propuštaj sekunde
vrime teče i nije bitno, ljudi žure, ti upri pauzu
i sjedni sa mnom, još ovaj put
Jer znaš, ja, ja nisan najbolji sa željama
previše me peku
nisam dobar ni sa snovima,
previše me guše
sve što mi triba je da možeš sidit do mene sad
u ovom momentu
Dok kapi suze teku niz moje lice
budi fer i pravi se da ne vidiš
Dok se grčim u stomaku zbog svega što ne mogu reć
Budi fer pa slaži da će proć
Danas, dok sjedimo na mostu po kiši
budi moj Bog i ispuni mi želje
Samo sidi do mene i gledaj u sunce
U ovo čudo koje nas napaja, besplatno
pogledaj vodu kako se mriješka
udahni duboko, sve te kemikalije iz šume
sve te emocije drveća i trava, koje nas opijaju
koje nas vežu za ovo što gledamo
sjedi do mene i osjeti, osjeti svemir kako pulsira
prilagođavajući se ritmu našeg disanja
pogledaj Bogu u oči i oslijepi
od ljepote
i budi sa mnom, šuteći, budi sa mnom u ovom čudu
i šuti, da te mogu oblikovat u svom umu onako kako ja želim
i šuti
pusti me da virujen na par minuta
da nisan sam.
Post je objavljen 24.12.2019. u 16:20 sati.