Ona
|
Ovi mi koji smo sad, ćemo jednoga dana bit prošlost. Koža će nam se sasušiti i bićemo poput onih koje sad gledamo kao stare. Onda, ćemo neminovno, umrit. Smrt će doć u jednom momentu i uzet dah iz naših usta i mi ćemo ostat, kao prazna ljuštura, prazni elementi koji se vraćaju zemlji a za neke, postaćemo prostor i zaplovit do beskrajnih daljina Istina može bit jedna, mada je istina milijun I u tih milijun jedna je istina Umrićemo I kad umremo, bićemo sami u tome. Naši voljeni nas mogu tapšati po ramenima da olakšaju Naše ljubavi, ako ostaju iza nas, mogu nas volit dok se ta vrata otvaraju ali ko što vjetar sa sigurnošću obara lišće sa grana, sa istom sigurnošću će i nas sila života gurnit u ta vrata I sami ćemo morat proć kroz njih Ostavićemo iza sebe sve što smo imali Sve što smo volili sve one dane provedene u razonodi provedene u čitanju dobrih knjiga i gledanju filmova dane kad smo divljali po koncertima, divlje se ljubili i seksali di god stignemo Dane kad smo uz osobe koje volimo djelili intimu Dane u kojima smo presvlačili pelene našoj dici Ljubili naše partnere sa ljubavlju o kojoj se mogu pisat epovi sve će to pomest vrijeme, i neminovno Ona će doć Kad dođe biće zaogrnuta u šarenu mašnu U bijeloj haljini dotaknut će nam prstom čelo i povući nas kao usisivač prašinu u grču ćemo se izvit iznad naših tijela i otići u vječnu zagonetku duboku kao more duboku kao vječnost duboku kao svemir duboku kao naša duša |
