Noćas
|
Noćas me bol nosi. O kako želim da nekad neko Osjeti Doživi Moju unutrašnjost Pretvori se u svemirskog trubača i budi nebo koje me je zaglilo tako jako da ssu mi zvijezde ostale zapletene u kosi Ni na nebu ni na zemlji Oziđao sam sam svoj grob i u njemu pjevam, ali tiho da me niko ne čuje da me niko ne vidi Kad se prošetam do potoka da se napijem stavim masku klauna koja je već odrpana i vidim se kroz nju al i dalje i dalje nemam hrabrosti iako svak vidi Noćas sam kukavica Noćaš i svaki dan U koje nebo idu kukavice U koje bojno poolje, koji red Idu oni, što su potpuno sami Što nemaju nikog Jer nemaju sebe O, noćas me uzela bol A u blizini nema alkohola, nema društva imaju samo goli zidovi i knjige pune laži koje silom čitam ne bi li se uvjerio da su istinite istina, ja sam ih pisao istina, ja im svaki dan kidam jednu po jednu stranicu Dok unutrašnjost plače nebo ječi i ima metalan zvuk ja sam sam u svojoj boli sam u svojoj tugi sam, čak izoliran i sam od sebe disociran da li je moguće bit više od vlastite dijagnoze? Moja bol je duboka Kao korijenje koje puštaju borovi kao dubine oceana Gdje kitovi razdragano plešu Kao na iskra na licu lažnog smijeha kao prazna, izlizana ulica kuda više nema dječjeg smijeha i čiste, nevine nepažnje Moja bol je sve što imam i branim je i ne dam je iako boli boli boli onako kako niko osim mene ne zna |
