Sam
Prazan Ostavljen Sam Nasmiješen Nebo me gleda i ja gledam njega okolo hodaju ljudi sa ogledalima umjesto glava Ja grizem komadiće neba i pitam se čemu išta osim strasti, snažne kao nošene olujom kao obuzete magijom Ispod oluje lete veliki galebovi i ja ih gledam i ne zavidim im na spsobnosti da lete Čovjeku u radnji pored ukrao sam osmijeh i sada ga nosam, nadajući se da ću ga vidjeti i u oogledalu Nebu sam ukrao besprostornost i sad je ljubomorno čuvam kad mi zatreba, da pobjegnem od lavova i tigrova iz svog stomaka Dan je sunčan i ja rukama pomičem sunce da mi stoji točno iznad glave da me čuva od tuđih pogleda dok se nebom omotajem kao dekom da me zaštiti od tuđih dodira Sam prazan a ispunjen do kraja kao boca eksiran i čekam da me ponovo napune |