Mudrost ili Ludost?
Kao prepunjeni rezervoari putujemo prepušteni pučini dok sunce zalazi Sile vuku, svaka na svoju stranu a meni baš drago da promatran da promatran kako tonen ne bojim se dubine i njenog mraka mrak je struna od koje je sazdana moja duša nevidljiva i sveprisutna osvjetljava mi put Mudrac me poziva, tajno se krijući iza uglova tek toliko da ga vidim tek toliko da ga mrzim što me tjera da ga slijedim što mi se ne pokaže konačno ali dug je put, mračno je vrlo lako se izgubiti u ovoj noći vrlo lako je zalutati i provesti život na rubu tuđih stvarnosti ali Tu je duša da svijetli dok joj slijediš znak i pratiš mudraca, vidićeš di se mudrac pretvara u ludu i svatićeš, svatićeš da je bol imenica istog značenja kao i ljubav |