Kao prepunjeni rezervoari
putujemo
prepušteni pučini
dok sunce zalazi
Sile vuku, svaka na svoju stranu
a meni baš drago da promatran
da promatran
kako tonen
ne bojim se dubine i njenog mraka
mrak je struna od koje je sazdana moja duša
nevidljiva i sveprisutna
osvjetljava mi put
Mudrac me poziva, tajno se krijući iza uglova
tek toliko da ga vidim
tek toliko da ga mrzim
što me tjera da ga slijedim
što mi se ne pokaže konačno
ali dug je put, mračno je
vrlo lako se izgubiti u ovoj noći
vrlo lako je zalutati i
provesti život na rubu tuđih stvarnosti
ali
Tu je duša da svijetli
dok joj slijediš znak
i pratiš mudraca, vidićeš
di se mudrac pretvara u ludu
i svatićeš, svatićeš
da je bol imenica istog značenja
kao i ljubav
Post je objavljen 26.10.2019. u 22:10 sati.