Kur'an
|
Čitam Kur'an i doša san skoro do pola. I mogu reć da mi je to ko putovaje, u drugi svit i drugo vrime. Ima nešto privlačno u toj knjizi dok je čitaš, ne čudi me da se vjernici drže onoga što piše u Kur'anu. Dok čitam, nastojim se stavit u kožu vjernika, koji ga čitaju. Zanimljivo, ispočetka mi je bija poprilično nečitljiv, dok mi je sad protočniji, lakše mi ide s njim. Jezik kojim je pisan je potpuno direktan i nedvosmislen, kada se čita imaš dojam da se pisac obraća baš tebi. To mi puno govori o Muhamedu, vjrovatno je sa onakvim pristupom mogao pridobit puno ljudi da postanu muslimani. Sad, sa pozicije vjernika... Ima u knjizi nešto privlačno, to san već reka, mada je ovo potpuno različito od duhovnosti na koju san ja navika. Ovo iz Kur'ana je baš snažno, i jasno mi je zašto riječ islam znači 'predanost Bogu', jer neko ko čita Kur'an, ide na džumu, obavlja namaz se sigurno osjeća potpuno predano Bogu... Donekle svaćan i taj mir koji ti religija daje, to svaćan i iz kršćanstva, al kršćanstvo je light varijanta, naspram islama. Također, islam je poprilično živ i borben, može bit dobar temelj za bit uspješan u životu. Mada, ima i druga strana priče. Pomalo je kontradiktoran, jer negdi piše kako će Allah pokazat put onima kojima on oće, u smislu ko da je to već utvrđeno ko će se spasit a ko neće, a s druge strane se smatra da će se zbog 'širenja grijeha i nereda na zemlji' i štovanja više Božanstava ići u pakao. Mada mi se čini da je bija ajet u kojem je rečeno da Allah, da hoće može učinit da svi budu vjernici, ali da to ne želi jer oće da vidi pamet ljudi kakva je, prije nego ih uputi. Također, čitanje knjige ispočetka mi je bacalo baš na kontekst u kojem je Muhamed živija, nije mi nikako djelovalo ko da bi ovo mogla bit konačna Božija objava za sva vremena, kad je toliko očito pisana za vrime u kojem je Muhamed živija, vidi se duh ondašnjih prilika u tekstu. Također, Bogova opsjednutost nevjernicima i time kako će gorit u paklu mi se ne sviđa, ispčetka je malte ne svako drugi ajet bija o njima i općenito onima koji će gorit u paklu. Al kako duže čitan, otkriva mi se ljepota knjige, i iako je sirova, za moj ukus, i pritom sirova ne mislim nešto loše, nego samo to da nije suptilna, pristup je direktan i potpuno jasan, upravo u toj 'sirovosti' mi se čini da je njena najveća snaga. A ne kažen da nema suptilnijih djelova, kako čitam dalje knjigu, postaje mi suptilnija, pa vidiću kakav će mi dojam bit kad ga pročitam. Atmosfera je poprilično vruća i podosta odriješita, ali to ne umanjuje lipotu same knjige, čak bi reka da joj to daje snagu i čar. Također, sviđa mi se osuda pohlepe i škrtosti, i poziv na davanje milostinje, a ne sviđa mi se pozivanje na ubijanje mnogobožaca, mada to u kontekstu konstantnog rata možda mogu razumit, ali kako vidim, poziva se na ubijanje mnogobožaca i u miru. Prema kršćanima i židovima je kontradiktoran stav, jer se negdi navodi da su prijatelji muslimana a negdi da su nevjernici i da se pravi muslimani ne tribaju s njima družit. I nešto što mi je najviše zasmetalo je ajet u kojem se spominje nešto tipa: 'Žene su njive vaše i vi njima prilazite kako hoćete'. Takđer, žena ko svjedok vridi ko pola muškarca, naslijeđuje ko pola muškarca. Mada, razumin i to, jer to je bila prava revolucija, jer prije Muhameda žene nisu imale nikakva prava. On je za svoje vrime bija feminist. Ali tu mi se opet vidi kontekst vrimena i pada mi u vodu ta priča da je Kur'an objava za sva vremena. Jer danas nije prihvatljivo da žena vridi ko pola muškarca. Ili jest? Još jedna stvar zbog koje mi nema logike da je Kur'an objava za sva vremena je to što u Kur'anu nije okončano ropstvo, čak se i spominje muškarcima 'eto vam one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice'... Ovo mi je poprilično loše, jer niko ne pita te robinje žele li bit s muškarcem il ne žele, kad su one njegovo vlasništvo i kad može postupat s njima kako oće. Možda san moga sačekat da pročitan cilu knjigu pa onda davat analizu, al eto, palo mi na pamet da sad napišen, pa reko aj, mogu napravit više analiza tokom čitanja. I u jednu ruku mi se sviđa ovaj Muhamedov direktan i jasan pristup nego paradoksi i mističnost Taoizma, Hinduizma i Budizma.... Ovde je sve jasno i nema nikakvih dubioza, ali ipak, ja znan di moje srce leži glede pogleda na svit, više mi paše istočnjačka perspektiva, ili barem zapadnjačka s elementima istočnjačke. Također, osim konstantnog poziva na vjerovanje i plašenja Božijom kaznom, ne vidin baš nekih dokaza da Allah postoji. Sve je bazirano na prepričavanju starih židovkih mitova i na upornom ukazivanju da se mora slijedit poslanika i njegvu knjigu. Neki vjernik će možda reć da su dokazi tu, samo ih ja ne vidim. Sve stoji, al ja iman oči ko i svak drugi, i moja percepcija je validna kao i svačija druga. Kako god, knjiga je lipa, a ima i mudrosti u njoj i mogu reć da mi je drago što san počeja čitat Kur'an i da ću ga sigurno pročitat do kraja. |
