Istina
|
Kako dolazi do toga da nešto usvojimo i smatramo za istinu? Još ko dica nađemo se u situaciji, kad iz znatiželje se pitamo razna pitanja, šta je ovo, kako ovo, kako da je moguće ovo, kako funkcionira ono... Rodimo se znatiželjni, to je činjenica. Al kada se počnemo pitat o istini? I kako razvijemo mentalni sklop da utvrđuje šta je istina a šta ne? Još u plemenima, neke stvari su bile smatrane za istinite, dok druge nisu. Tako da ljudska potreba za istinom postoji odavno. Moj zaključak je da nam je kroz naš evolucijski rast bilo neophodno znat šta je istina a šta nije. Život nam je ovisija o tomu. Da znamo šta je istina, kakvi su zakoni svita oko nas, kako se ponašaju koje životinje, dalo bi se izvuć još tih kako, al ovo je dovoljno. Ali nije sve bilo u službi preživljavanja... Čovik je bija fasciniran sviton i po mom mišljenju ta ga je fascinacija dovela do prve umjetnosti: špiljskih crteža. Čovik je polako osvještava svit oko sebe i doša je do toga da zabilježi stvarnost oko sebe na zidu, obojenom slikom. Tu također moremo povuć paralelu sa traženjem istine, jer se u tom slučaju radi o osvještavanju određenih prirodnih fenomena. Istina nam je, znači, bila neophodna da priživimo. Kako se društvo usložnjavalo, usložnjavala se i istina, kako su nastale prve civilizacije, razvijali su znanje iz astrologije, jedne pionirske nauke koja je opstala do dan danas! Samo zamislite koliko hiljada godina astrologija ima iza sebe kao nauka. Također proučavalo se kako vrime utiče na poljoprivredne usjeve, i slično. Iz astrologije je iznikla astronomija, kao moderna znanost. No do astronomije ima još puta za prevalit. U grčkoj filozofi su tražili odgovore za univerzalnim pitanjima poput prirode života, smrti i slično. Također, i u indijskoj civilizaciji se pojavljuju vede kao prvi vjerski spisi uopće, iz hinduističkih religija i praksi se izdvaja Budizam, koji je nasta jednom pravom revlucijom ,Sidharta Gautama, poznat kao Buda (što znači prosvijetljeni), koji ukida klasni sistem, negira postojanje Božanstava, čak i postojanje individualne duše, izdvojene od ostalog svita. Židovstvo iđe u drugom smijeru, kroz monoteizam, koji preuzimaju kršćanstvo i islam. Također i stare paganske religije su tumačile svit svojim istinama, prije ovih modernih. Na istinu cili srednji vijek monopol imaju religije, dok u kasnom sredjem vijeku se počinje javljat nova formula istine: znanost. I uistinu, znanost, od kad se pojavila, je dala fantastične rezultate. Od svih sistema traženja istine koje san naveja, znanost je daleko najsuperiornija, jer ima rigidne kriterije prije nego se nešto dokaže kao istinito. Znanost je zadužila svit i u samo par stoljeća nas izvukla iz stanja u kojem smo živili tisućljećima. Naravno, nismo tisućljećima živili u potpuno istom stanju, ali napredak u zadnjih par stoljeća je veći nego u par zadnjih tisuća godina. Ali i znanot ima svoje granice, a to su granice racia. Ono što je svatljivoo raciom, intelektom i što je empirijski dokazivo može bit znanje, dok sve ostalo ne može. Tako religijski mitovi i slično, se sa znanstvenog kuta gledanja, smatraju nevažećima, jer su to samo priče, mitovi, koje su ljudi smišljali u svom pokušaju svaćanja svita, dok nisu našli bolji način, a taj način je znanost. Znanost je dobra i znanost triba ostavit kao kriterij za utvrđivanje istina koje se mogu dokazat, sad za sad. Međutim, postoje znanja koja znanost (još uvik) ne može istražit a to su lična, mistična iskustva. Iskustva ljubavi kao suštine svemira. Telepatija, vantjelesna iskustva, općenito sve što zalazi u domen znanja koje nije uvjetovano čulima. Tim znanjem se bavi duhovnost. I pod duhovnost ne mislin nužno i na religije, mada neko može bit religiozan i istraživat te teme. S vrimenon, istina se usložnjava, i sada se još uvik istražuje šta je istina a šta nije. Također, u vladavini prava, utvrđuje se istinitost prilikom počinjenja nekog zločina i slično. Istina je krajnje složen pojam, i danas imamo istina koliko hoćeš, svak ima svoju istinu o raznoraznim temama. Pa čemu onda i danas tražimo istinu? Moj odgovor je da je tražimo iz čovikove prirodne potrebe da zna. Iz znatiželje. A i iz želje za sigurnosti, jer kad znaš, sigurniji si nego kad ne znaš. I šta vi mislite, da li je ovo što ja pišen istina? :D |
