Univerzalno znanje
|
Ovaj post pišem inspiriran jednim razgovorom u komentarima. A to je pitanje: Šta je znanje i postoji li univerzalno znanje, postoji li istina jednaka svima? Za moje pojmove ima više vrsta znanja. Postoji znanost sa svojim teorijama i konceptima, znanost je racionalno znanje, ona predstavlja maksimum koristi koju možemo dobit korištenjem se našeg razuma. Za znanost su bitni dokazi, to jest istine potvrđene empirijski. Međutim, i takvo znanje je uvik subjektivno, jer ne postoji univerzalni kriterij po kojem se moremo orjentirat u ovom pitanju. I znanost se stalno razvija, raste, priznaje svoje greške i to je super. U svakodnevnom životu današnjeg čovika znanost igra nesagledivu ulogu, i da je nije bilo živili bi još uvik u srednjem vijeku. Druga vrsta znanja je znanje stečeno iskustvom. Mogli bi to nazvat i 'mističnim znanjem', mada ta riječ vodi u krivom smijeru, jer 'mistično' zvuči kao nešto konfuzno i nejasno. I ono i jest takvo, ali samo onima koji ga nisu iskusili. Oni koji su ga iskusili znaju da je takvo znanje pravo otriježnjenje od deluzija u kojima živimo, pa i umiremo. Tako npr iskustvo ljubavi koja je suština svega što postoji spada pod to znanje. Kvaka je, što i znanost, posebno fizika, nastoje doć do odgovora šta je u suštini svega. Samo, fizika i duhovost ne pričaju istim jezikom. Al fizika je zadužila i duhovnost otkrićem svemira u kojem živimo, u današnjoj duhovnosti svemir ( ili Svemir) igraju bitnu ulogu i ta spoznaja svemira je unaprijedila i duhovnost. Jer sad se osjećamo kao jedno sa svemirom, smatramo da je svemir živi organizam kojeg smo dio i slično, ukratko, tu je znanost uticala na duhovnost. Bilo je i obrnutih primjera, pogotovo iz vrimena renesanse, di su se ljudi nadahnuti vjerom bavili znanošću i dolazili do novih spoznaja. Ono što se ja pitan je to, da li postoji istina koja je jednaka svima? Po mojoj logici, istina je jedna i jedina, i ne ovisi o našoj percepciji. Recimo za primjer život poslje smrti. Monoteističke religije vjeruju da iđemo u raj il u paka. Budisti i Hinduisti da se reinkarniramo. Ateisti da nestajemo. Ne mere sve istovremeno bit tačno. Ali opet ovisi od svačije percepciije koju će istinu usvojit kao svoju. Zanimljivo je razmišljat u budućnosti, oće li se odgovorit na ova suštiska pitanja, ili će ona zauvik bit bez odgovora... Ko zna kako se to uopće razvija, možda kad čovječanstvo kad dosegne jedan stadij, se urušava samo od sebe i kreće ponovo od nule. Možda se svemir konstantno raspada i ponovo rađa. Bezbroj mogućnosti postoji. Sad za sad meni je dobro što postoje različita vjerovanja, možda je najlipše i da ostane tako. |
