Postoji ta mreža u koju upadnem ponekad, ili bolje rečeno, ponekad osvijestim da sam u njoj. Pitka je kao najbistrija voda, duboka kao bol sva na vom svitu i lijepa kao vjetar koji mrsi kosu djevojčice... Ima ta mreža i ime, ali govoriti ga neću, znam sam da kad joj se pustim, osjećam i vidim svakoga od nas kao jedno, kao samu mrežu, kao Nju. Ona me ispuni i otopim se od suštine, dok ne dođem do suštine. Ona je kao more a mi smo kao ispupčenja na pučini, ispupčenja koja rijetko kada gledaju u svoju dubinu, ili u dubinu ostalih ispupčenja koje vide. Kad bi gledali, našli bi Nju i bili bi Ona.
|
