Dica
|
Jednom bili smo dica bezazlena i nevina Nismo znali, koliko je teško Nismo poznavali patnju Nismo poznavali miris pakla obrise crnih vračeva što nas oblaze noću monstrume koje stvaramo iz straha težinu samoga sebe Jednom bili smo dica letjeli nebom kao ptice mirisali kiše i hodali ispečenih stopala od ljetne vreline Jednom bili smo dica Sada ostaje rastvoreno nebo kroz koje kape suze, znoj i krv Sad ostajje borba da ponovo progledamo dječjim očima očiima bezazlenosti i neviosti očima neba |
