Jednom bili smo dica
bezazlena i nevina
Nismo znali, koliko je teško
Nismo poznavali patnju
Nismo poznavali miris pakla
obrise crnih vračeva što nas oblaze noću
monstrume koje stvaramo iz straha
težinu samoga sebe
Jednom bili smo dica
letjeli nebom kao ptice
mirisali kiše i hodali
ispečenih stopala od ljetne vreline
Jednom bili smo dica
Sada ostaje rastvoreno nebo
kroz koje kape suze, znoj i krv
Sad ostajje borba da ponovo progledamo
dječjim očima
očiima bezazlenosti i neviosti
očima neba
Post je objavljen 24.08.2019. u 22:23 sati.