Individualizam - prvi dio
|
"Religiju Marx shvaća kao historijski fenomen, a ne čovjekovom suštinom, konstituensom; da ona ima svoju osnovu, korijen u specifičnim odnosima ljudi među sobom i prema prirodi; da je čovjek živio u takvim neljudskim situacijama koje su tražile kompenzaciju u određenim predodžbama i iluzijama, koje su eo ipso pokazivale da se čovjek ne zadovoljava postojećim stanjem nego da protiv njega protestira, upravo time što ga pokušava, makar iluzorno, transcendentirati." "Religijska bijeda je jednim dijelom izraz stvarne bijede a jednim djelom protest protiv stvarne bijede. Religija je uzdah potlačenog stvorenja, duša svijeta bez srca, kao što je i duh bezdušnih prilika." "Prevladavanje religije kao iluzorne sreće naroda zahtjev je njegove stvarne sreće. Zahtjev da napusti iluzije o svom stanju jest zahtjev da napusti stanje u kojem su iluzije potrebne. Kritika religije je, dakle u klici kritika doline suza, čiji je oreol religija" Ukradeno s bloga: http://lorelei.blogger.ba/ O religiji ko fenomenu bi se dalo puno toga reć. Moremo reć da se slažen sa Markson, to jest sa ovin pogledon na Marksove misli. Religija, ko svaka vrsta identiteta koji se postavlja iznad čovika, po Jungu je odraz naše podsvjesti. Ko što čovik razvije fantazije i poludi, priđe sasvim u svit fantazija jer mu život bude neizdrživ, tako je čovječanstvo ko kolektivitet razvilo religiju, ko odraz svojih potisnutih želja, ko težnja da naprave ravnotežu u očigledno nepravednon i primitivnon svitu. Nije slučajno da je baš na zapadu koji se prvi financijski izdiga i u kojem je društvo doseglo veći nivo sriće počeja ateizam ko tendencija. Pod ateizam ne mislin nužno na potpuno nevirovanje ni u šta, nego prosto ko odbacivanje monoteističke konepcije religije. Mislin da će ljudi ako uspiju doseć društvo koje će bit pravedno prema svima, koje će bit osvišćeno, privazić i potribu za religijon, bar religijon u ovom današnjem konceptu. S druge strane, sve je veći broj religioznih ljudi koji se izjašnjavaju ko religiozni a koji religiju doživljavaju na sasvim nov i drugačiji način od onog na koji ga doživljava većina i kakav vjerske zajednice smatraju ispravnin. S druge strane, ko što smatran da je religija ko fenomen odraz društvene nesriće, smatran da je i odraz manjka individualizma. Podređivanje Bogu kao pojmu, je u suštini prebacivanje naših fiksacija prema ocu koje smo imali u djetinjstvu. Čovječanstvo je prvo imalo fazu kad su religije bile matrijarhalne, kad su se štovale vrhovne božice koje su imale ulogu majke. Naknadno se razvijaju patrijarhalne u kojima je Bog otac, takve su dominantne i danas. Po Frommu, čovječanstvo je u prvoj fazi nezrelije i ima potribu za majčinskin oblikon podrške, dok u kasnijoj fazi triba očinsku, to je i inače psihološka logika razvoja, prvo nan je naša primarna potriba majka dok je kasnije naš rast i razvoj više usmjeren priko oca. U suštini, ideja Boga je odraz naše podsvjesne predodžbe oca i ta nas slika na neki način održava u infantilnom stanju. Potreba za ocen, za nekin ko se brine za nas ali nas također i kažnjava kad smo loši je odraz još nezrele individualnosti koja nije spremna funkcionirat potpuno samostalno i koja još uvik nije u stanju da svoje greške podnosi za račun isključivo sebi. To je odraz psihe koja se u jednu ruku još boji ostalog svita ali i sebe, i nije spremna da taj strah nosi sama. Potpuno razvijena individua bi tribala bit na nivou da je potpuno i neovisna, ali i potpuno odgovorna, prema sebi i drugima. |
