Zanimljiv tekst. Slične su nam teme, s tim što ne znam da li ću ja uspjeti uspostaviti kritički odnos u svome tektu ... Počev od totemizma, kao prareligije i fetišizma koji se i danas provlče u nekom obliku i u savremenom društvu i u raznim kulturama, uostalom za Marksa je roba fetiš kapitala ...čovjek je salno bio ovisan o nečemu i tako pokazivao svoju nezrelost. Ode to nekada i u nastranost, poput zaprepašćujućeg vjerovanja u kojekakve vradžbine prusutnu na našim prostorima ... Pitam se da li religije ne bi bilo u jednom zrelom i pravednom društvu? Šta je povod, a šta uzrok vjerovanja? Ostao bi strah pred nepoznatim, neizvjesnostima i prirodnim silama koje se mogu objasniti, ali ne i kontrolisati ... Da li možeš zamisliti društvo sa zrelim i samosvjesnim individuama? Na šta bi to ličilo? :-) Ne bi bilo vođa, idola, ...formirala bi se drugačija kolektivna (?) svijest ...šta bi bilo sa uzvišenim ciljevima? Itd... :-)
I ja čekam nestrpljivo tvoje nastavke :-)
16.04.2015. (20:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja, ja, to su sve velika pitanja što postavljaš, znaš šta, teško je zamislit kako bi to bilo, teško je zamislit kako bi izgledalo to neko bolje i naprednije društvo, društvo koje bi ajmo reć bilo ostvareno, jer radi se o tome da možda mi sami, u mom slučaju ja sam možda nisan na nivou tog nekog hipotetskog društva. Zato je upitno koliko mi moremo pojmit kako bi to društvo izgledalo, jer bi ljudi, da bi došli do tog društva morali se svi uzdić individualno, morali bi postić više stanje svijesti, veću zrelost, morali bi svi postat individualci. A sad, neki od nas su bliže tom stanju neki dalje, spram tim mislin i da mogućnost da se zamisli to društvo varira od osobe do osobe. U svakom slučaju, ljudi bi u tom društvu funkcionirali drukčije nego danas, možda ne radikalno drukčije, možda danas već postoje pojedinci koji tako funkcioniraju, al tada bi cilo društvo bilo utemeljeno na sasvin drugin stvarima od ovog danas.
Hm... pa sad, probaću odgovorit na pitanja ti onako kako meni izgleda. Da li bi bilo religije u tom društvu, hm, ne znan, fakat ne znan. Možda i bi, možda bi postojale neke grupe koje bi se okupljane zbog duhovnosti, al mislin da to ne bi bilo poput današnje religije. Mislin ni da ne bi bilo potrebe za glomaznin religijskin institucijan poput crkve, al možda bi postojale neke manje religijske zajednice. Sad kad gledan, more bit svašta, al mislin da bi uglavnon u tom društvu religijska slika bila vrlo šarolika i da bi te stvari bile individualne, dakle religija ne bi ribala bit tradicija nego izbor osobe.
Povod i uzrok vjerovanja, hm... Pa istraživanje svita i sebe. Isto ko i sve drugo, korijen onoga šta je danas nauka se nalazi u vjerovanjima, to su bili prvobitni dosezi intelekta, pokušaji svaćanja svita i uspostave neke kontrole u svitu, nekih pravilnosti. Recimo, sa počecima intelekta ljudi su počeli percepirat svit oko sebe i osjećali su se potpuno bespomoćno naspram njega. Tako su, sasvim logično primjetili koliko njiov život ovisi o suncu, te su tom suncu pridavali božanske atribute. Ti božanski atributi, vjerovatno imaju uzrok u aspektima ljudske podsvjesti, kako Jung to opisiva radi se o projekciji unutrašnjih sadržaja koja se vrši na percepirani objekat. Tako su se u biti ljudi uživljavali u objekat, to je ekstravertni princip, te u njega unosili svoje psihičke sadržaje.
Iako more se postavit pitanje i zašto to, u čemu je poanta tog uživljavanja? Svijest, sa dosezanjen samosvijesti, prirodno kreće ka istraživanju samog sebe i svita oko sebe, to je jedna prirodna znatiželja, koja je ja mislin urođena. Moremo se sad dvojit o njenom porijeklu, ali bar po onome šta ja vidin, ta znatiželja fakat postoji ko sebi svojstven fenomen. Tako da vjerovatno je u ljudskoj prirodi da istraživaju sebe i svit oko sebe, te se to radi i u tom ranom obliku, baš na taj način koji ti spominješ. Recimo totemi su simboli određenih psihičkih sadržaja koji su projicirani u objekat. Ono šta je cilj, i ono o čemu se tu radi je po meni, a o tome san pisa baš dosta u drugom dijelu ovog posta Individualizam, u svaćanju da su te stvari kojima mi pridajemo nadnaravna značenja u biti u nama, a mi ih samo projiciramo izvan nas. Jung te osobe koje žive u tom stanju projekcija opisiva kako kolektivne, oni takoreći rone u kolektivnom i individualnom nesvjesnom, ne uspostavljajuć svoju individualnost u svemu tome.
Tako recimo po meni kršćani, il muslimani, projiciraju neke vlastite vrijednosti u ideju Boga i u sile dobra. U te ideje projiciraju svoje vlastite najviše dosege, stremljenja, želje, vrijednosti. Oni ih time otuđuju od sebe te se stavljaju u položaj ovisnosti od težnje za tin vrijednostima a da ih zapravo ne postižu. U toj poziciji, ajmo reć mogu uživat u osjećaju zaštite od Boga kao najveće moći i dobra, a možda i takoreć najveće sigurnosti, kad malo bolje razmislin možda se u ideji Boga radi o ključnoj potrebi za sigurnosti i uspostavi kontrole u kaotičan svit. Ali tu se upada u zamku jer se time paralelno projiciraju vlastite mane, perverzije i strahovi u Sotonu i sile zla, te se time umisto da se te mane osvjeste i uspostavi se kontrola nad njima, te se transformiraju u pozitivne stvari, one potiskuju i nikad se ne suočava s njima.
Tako da, u principu imaš izbor da li da budeš individua, osviještena, integrisana ili da budeš kolektivan, nesvjestan. Što više projiciraš u navodne sile dobra, što više uživaš u njiovoj zaštiti, tako isto jačaš svoje strahove koji vladaju nad tobon, nikad se ne suočavaš s njima. Jer dok god te neko drugi štiti od njih, ti sam nikad se s njima ne suočavaš. Zato je po meni nužno svatit da su zlo i dobro u nama i da postoje samo u nama, u ljudima. To dobro smo mi, a i zlo također. Nema nas ko štitit, ali zato se moremo s zlon suočit i privazić ga.
Inače, ovo što ja pišen je uveliko inspirirano Jungon, nešto malo i Frommon, aki nisi njih čitala, toplo priporučan. :)
17.04.2015. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm, a za to buduće društvo, definitivno ne bi bilo nikakvih idola ni kultova ličnosti. Možda bi postojale vođe i možda bi postojala neka hijerarhija al bi ta hijerarhija bila relativno formalna i bija bi velik nivo direktne demokracije, te bi svaki vođa moga bit lako smijenjen. :)
17.04.2015. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti na iscrpnom odgovoru. Skoro sve se slažem s tobom, osim ovoga na kraju, .., naime, kada bi se individualnost razvila do te mjere rušili bi se autoriteti, pa se vođstvo u današnjem poimanju ne bi ni uspostavljalo. Mislim? Međutim, problem bi bio, možda, funkcionisanje jednog takvog društva, sa toliko uspostavljenom samosviješću i individualitetom, jer bi veze među pojedincima slabile, a time i emocije, valjda?, a kolektiv zahtijeva poštovanje pravila; pravila neko treba uspostaviti ... i tako u krug... Nisam sigurna da mogu zamisliti sve to što sam tebe pitala. :-) Ključno pitanje je ljudska potreba za dominacijom? Kabi se čovjek ponašao u svakom pojedinom sistemu? I još nisi dotakao cijelo jedno poglavlje o žrtvovanju i žrtvi ... ? Gledajući unazad, često pomislim da ljudi nisu (bili) sasvim normalni ...a opet, pa šta znači to biti normalan?!! :-) Od svega može po jedna tema, zašto ne, i novi post je odgovor, šteta je ne napisati ga ako već pišeš odgovor. :-) Hvala, a sad idem na novi post. ;
18.04.2015. (07:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Angelina
Zanimljiv tekst. Slične su nam teme, s tim što ne znam da li ću ja uspjeti uspostaviti kritički odnos u svome tektu ...
Počev od totemizma, kao prareligije i fetišizma koji se i danas provlče u nekom obliku i u savremenom društvu i u raznim kulturama, uostalom za Marksa je roba fetiš kapitala ...čovjek je salno bio ovisan o nečemu i tako pokazivao svoju nezrelost. Ode to nekada i u nastranost, poput zaprepašćujućeg vjerovanja u kojekakve vradžbine prusutnu na našim prostorima ...
Pitam se da li religije ne bi bilo u jednom zrelom i pravednom društvu? Šta je povod, a šta uzrok vjerovanja? Ostao bi strah pred nepoznatim, neizvjesnostima i prirodnim silama koje se mogu objasniti, ali ne i kontrolisati ...
Da li možeš zamisliti društvo sa zrelim i samosvjesnim individuama? Na šta bi to ličilo? :-) Ne bi bilo vođa, idola, ...formirala bi se drugačija kolektivna (?) svijest ...šta bi bilo sa uzvišenim ciljevima? Itd... :-)
I ja čekam nestrpljivo tvoje nastavke :-)
16.04.2015. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Ja, ja, to su sve velika pitanja što postavljaš, znaš šta, teško je zamislit kako bi to bilo, teško je zamislit kako bi izgledalo to neko bolje i naprednije društvo, društvo koje bi ajmo reć bilo ostvareno, jer radi se o tome da možda mi sami, u mom slučaju ja sam možda nisan na nivou tog nekog hipotetskog društva. Zato je upitno koliko mi moremo pojmit kako bi to društvo izgledalo, jer bi ljudi, da bi došli do tog društva morali se svi uzdić individualno, morali bi postić više stanje svijesti, veću zrelost, morali bi svi postat individualci. A sad, neki od nas su bliže tom stanju neki dalje, spram tim mislin i da mogućnost da se zamisli to društvo varira od osobe do osobe. U svakom slučaju, ljudi bi u tom društvu funkcionirali drukčije nego danas, možda ne radikalno drukčije, možda danas već postoje pojedinci koji tako funkcioniraju, al tada bi cilo društvo bilo utemeljeno na sasvin drugin stvarima od ovog danas.
Hm... pa sad, probaću odgovorit na pitanja ti onako kako meni izgleda. Da li bi bilo religije u tom društvu, hm, ne znan, fakat ne znan. Možda i bi, možda bi postojale neke grupe koje bi se okupljane zbog duhovnosti, al mislin da to ne bi bilo poput današnje religije. Mislin ni da ne bi bilo potrebe za glomaznin religijskin institucijan poput crkve, al možda bi postojale neke manje religijske zajednice. Sad kad gledan, more bit svašta, al mislin da bi uglavnon u tom društvu religijska slika bila vrlo šarolika i da bi te stvari bile individualne, dakle religija ne bi ribala bit tradicija nego izbor osobe.
Povod i uzrok vjerovanja, hm... Pa istraživanje svita i sebe. Isto ko i sve drugo, korijen onoga šta je danas nauka se nalazi u vjerovanjima, to su bili prvobitni dosezi intelekta, pokušaji svaćanja svita i uspostave neke kontrole u svitu, nekih pravilnosti. Recimo, sa počecima intelekta ljudi su počeli percepirat svit oko sebe i osjećali su se potpuno bespomoćno naspram njega. Tako su, sasvim logično primjetili koliko njiov život ovisi o suncu, te su tom suncu pridavali božanske atribute. Ti božanski atributi, vjerovatno imaju uzrok u aspektima ljudske podsvjesti, kako Jung to opisiva radi se o projekciji unutrašnjih sadržaja koja se vrši na percepirani objekat. Tako su se u biti ljudi uživljavali u objekat, to je ekstravertni princip, te u njega unosili svoje psihičke sadržaje.
Iako more se postavit pitanje i zašto to, u čemu je poanta tog uživljavanja? Svijest, sa dosezanjen samosvijesti, prirodno kreće ka istraživanju samog sebe i svita oko sebe, to je jedna prirodna znatiželja, koja je ja mislin urođena. Moremo se sad dvojit o njenom porijeklu, ali bar po onome šta ja vidin, ta znatiželja fakat postoji ko sebi svojstven fenomen. Tako da vjerovatno je u ljudskoj prirodi da istraživaju sebe i svit oko sebe, te se to radi i u tom ranom obliku, baš na taj način koji ti spominješ. Recimo totemi su simboli određenih psihičkih sadržaja koji su projicirani u objekat. Ono šta je cilj, i ono o čemu se tu radi je po meni, a o tome san pisa baš dosta u drugom dijelu ovog posta Individualizam, u svaćanju da su te stvari kojima mi pridajemo nadnaravna značenja u biti u nama, a mi ih samo projiciramo izvan nas. Jung te osobe koje žive u tom stanju projekcija opisiva kako kolektivne, oni takoreći rone u kolektivnom i individualnom nesvjesnom, ne uspostavljajuć svoju individualnost u svemu tome.
Tako recimo po meni kršćani, il muslimani, projiciraju neke vlastite vrijednosti u ideju Boga i u sile dobra. U te ideje projiciraju svoje vlastite najviše dosege, stremljenja, želje, vrijednosti. Oni ih time otuđuju od sebe te se stavljaju u položaj ovisnosti od težnje za tin vrijednostima a da ih zapravo ne postižu. U toj poziciji, ajmo reć mogu uživat u osjećaju zaštite od Boga kao najveće moći i dobra, a možda i takoreć najveće sigurnosti, kad malo bolje razmislin možda se u ideji Boga radi o ključnoj potrebi za sigurnosti i uspostavi kontrole u kaotičan svit. Ali tu se upada u zamku jer se time paralelno projiciraju vlastite mane, perverzije i strahovi u Sotonu i sile zla, te se time umisto da se te mane osvjeste i uspostavi se kontrola nad njima, te se transformiraju u pozitivne stvari, one potiskuju i nikad se ne suočava s njima.
Tako da, u principu imaš izbor da li da budeš individua, osviještena, integrisana ili da budeš kolektivan, nesvjestan. Što više projiciraš u navodne sile dobra, što više uživaš u njiovoj zaštiti, tako isto jačaš svoje strahove koji vladaju nad tobon, nikad se ne suočavaš s njima. Jer dok god te neko drugi štiti od njih, ti sam nikad se s njima ne suočavaš. Zato je po meni nužno svatit da su zlo i dobro u nama i da postoje samo u nama, u ljudima. To dobro smo mi, a i zlo također. Nema nas ko štitit, ali zato se moremo s zlon suočit i privazić ga.
Inače, ovo što ja pišen je uveliko inspirirano Jungon, nešto malo i Frommon, aki nisi njih čitala, toplo priporučan. :)
17.04.2015. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Hm, a za to buduće društvo, definitivno ne bi bilo nikakvih idola ni kultova ličnosti. Možda bi postojale vođe i možda bi postojala neka hijerarhija al bi ta hijerarhija bila relativno formalna i bija bi velik nivo direktne demokracije, te bi svaki vođa moga bit lako smijenjen. :)
17.04.2015. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Angelina
Hvala ti na iscrpnom odgovoru.
Skoro sve se slažem s tobom, osim ovoga na kraju, .., naime, kada bi se individualnost razvila do te mjere rušili bi se autoriteti, pa se vođstvo u današnjem poimanju ne bi ni uspostavljalo. Mislim? Međutim, problem bi bio, možda, funkcionisanje jednog takvog društva, sa toliko uspostavljenom samosviješću i individualitetom, jer bi veze među pojedincima slabile, a time i emocije, valjda?, a kolektiv zahtijeva poštovanje pravila; pravila neko treba uspostaviti ... i tako u krug...
Nisam sigurna da mogu zamisliti sve to što sam tebe pitala. :-)
Ključno pitanje je ljudska potreba za dominacijom? Kabi se čovjek ponašao u svakom pojedinom sistemu?
I još nisi dotakao cijelo jedno poglavlje o žrtvovanju i žrtvi ... ?
Gledajući unazad, često pomislim da ljudi nisu (bili) sasvim normalni ...a opet, pa šta znači to biti normalan?!! :-)
Od svega može po jedna tema, zašto ne, i novi post je odgovor, šteta je ne napisati ga ako već pišeš odgovor. :-)
Hvala, a sad idem na novi post. ;
18.04.2015. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blue Butterfly Effect
bas o ovome imam ispit 4.5. Zahvaljujem na nekim informacijama
19.04.2015. (01:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Haha, čuj! Drago mi je da san bija od koristi. :)
19.04.2015. (02:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...