Nachtfresser

Svaki dan i noć neizvjesnosti nose. Dan za dan, nema planiranja. Jin sve nemirniji, ja ništa mirniji. On stariji, ja skoro sa živcima čak i od njega tanji. Danas između prve injekcije i ručka se sam spuštam u grad produžiti besplatne umirovljeničke željezničke karte, ne koristimo ih, ali neka ih. Imati uvijek mobilnost u džepu, autobusnu sam koristio danas za uzbrdicu nazad. Na željezničkom kolostaju nigdje nikoga, osim blagajnica, ipak samoslik u WC-u o kojem sam na blogu već pisao.



Jednu fotografiju sličnu ovoj, samo s nadvožnjaka iznad stanice S-Bahn Halensee-Berlin, nahvalili su na jednoj društvenoj mreži, ma kad mi već ide, zašto ne.



Idem kad sam već u centru grada do dućana Happy Home nabaviti novu zalihu šarenih jeftinih vrećica za pseća govna. Prolazim pored Žabice, autobusnog kolodvora, na kojem je za razliku od željezničkog šušur i gužva, ne da mi se prelaziti cestu, već dugo nisam na njenom radnom mjestu posjetio blogericu windfuckersister ili našu Windicu, zadnji put mi je rekla da je dogovorila posjet kod isto bivšeg blogera Neverina, koji drži između ostalog radionice građenja suhozida i da će o tome objaviti post, prošla je bit će i godina, posta nema. Žurim jer će doma Jin kad se probudi biti živčan što me nema. Dokumentiram tetu s koferom, ne pitam ni dopuštenje ni kamo putuje :P



Čekam bus za povratak na moje malo brdo i dokumentiram da još postojke u Rijeci naivke koje vjeruju rasporedu dolaska i povratka na pametnim elektronskim pločama, koje u mom gradu seriozne ljude prave budalama. Začudo nisam dugo čekao.