Nachtfresser

Problem praznika je što ostajemo bez svježeg kruha, doduše u zamrzivaču uvijek ima rezervi, život nas tome naučio, ali svježe je svježe, mada ja osobno čak radije jedem kruh drugi dan, moram i tu biti drukčiji od drugih. O važnosti kruha sam se uvjerio u vojsci bivše države.
Nakon što je rano ujutro jedan major shvatio da mu profesor kojeg je upoznao na pijanki u kino sali povodom nekog praznika otvara kapiju mostarske kasarne poslije noćne straže "po kazni", premješten sam u odjel tiska, odnosno na jutarnje raznošenje novina po cijeloj vojarni. Odmah sam to organizirao, ispostavilo se jako pametno. Naime procijenjivao sam po prezimenima tko je iz kojih krajeva pa sam svakom, na opću radost, dijelio "njihovu" štampu. Veliki pogodak je to bio posebno s Mađarima, koji su radili u vojničkoj pekari, dočekivali me svako jutro izuzetno radosno i za poputbinu mi davali prvo jedan, poslije više toplih kruhova, koji su se pokazali izuzetno vrijednom vojnom valutom, poput novina uostalom. Na taj način sam došao između ostalog i do trajne dozvole izlaska u grad, koja je trajala samo par tjedana i pretvorila se u izričitu zabranu nakon incidenta s jednim oficirom pri povratku. Stekao sam i važnu kolektivnu zaštitu šiptarske zajednice do kraja vojnog roka.

Na prvoj ilustraciji je test nakon parkiranja auta blizu pekare, hoće li u polumrak fotić išta uloviti. Jest barem zanimljivu siluetu...



Jin se pak za to vrijeme ispružio na svjetlijem mjestu. S njim su jutarnji polasci u šetnju postali sve naporniji. Jutros čim je vidio da mu se približavam upotrijebio je novu taktiku otpora izlasku na mokro i hladno, počeo je glasno lajati, što u kući debelih zidova, pogotovo u svanuće, izuzetno dobro odzvanja, pa smo se žestoko posvađali prije nego što je valjda uspio probuditi susjedstvo, vani je na početku isto prkosio, na kraju smo, iako ljuti jedan na drugog, obavili dužu šetnju nego jučer i što je još važnije i te kako produktivnu, sad gospodin spava snom pravednika. :P



Zadnja fotografija meni osobno izgleda lošije nego prva u postu, služi samo za ilustraciju jednog tijeka misli, otkako sam na blogu dobio poduku o izvornosti argentinskog tanga i razlici prema plesu kojeg sam ja držao za pravi tango, sad tek primjećujem da se na brojnim plakatima po gradu naglašeno, u najpoznatijoj plesnoj školi ovdje, onoj na Trsatu, izričito spominje samo argentinski tango. Još jedan primjer što se svašta na blogu može naučiti...