Pjesnik Juraj Cintula (71).
"Predložio sam smrti, da se borimo, a ona... Ona je briznula u plač." (iz jedne od pjesama).
Književnik i pjesnik, objavio više knjiga. Užasavao se nasilja, pokušao osnovati stranku, koja bi se isključivo nenasilnim metodama borila protiv odvratnog sustava. Radio kao zaštitar u velikoj robnoj kući, dok ga nije premlatio mladi narkoman, viši i jači od njega." Nije imao respekta prema sijedim vlasima." Društvo književnika, kojem je pripadao bilo je izloženo velikoj medijskoj kampanji vladajućih, koji su najprije preuzeli medije.
Nitko nije svejedno očekivao ovako nešto, iako u jednoj od zadnjih pjesama posvećenoj snovima, sanja i doživotnu robiju. Silvia Plath je svojevremeno u pjesmi opisala točno kako će staviti glavu u pećnicu i ubiti se, naravno, tko bi pjesnicima vjerovao.
Čitajući sve ovo na twitteru pada mi na pamet razgovor s beskućnikom na münchenskom kolodvoru, prije pet ujutro jedne davne godine, kojem sam platio pivo, nije htio kobasice, koje sam ja nakon noćne vožnje jeo i čekao naredni vlak. Bio je iz Italije, inženjer s obitelji, i onda je jednostavno jednog dana pukao i ostavio sve, nikom se više nije javljao.
Tad su još bile tete umjesto automata na ulazu u WC, on im je rekao, on ne plaća, to je moj prijatelj, jedna je odgovorila, jasno Mario, jesi li dobro spavao, noć je bila prilično hladna?"
p.s.
Foto blog danas u obliku internog foto dopisivanja ide dalje, tu je samo ono što sam danas u prolazu zalio, nisam sve, kiša je cijeli dan samo prijetila, sad čujem, sutra će.
|