Nachtfresser

Umro je moj sugrađanin Nenad Miščević, svjetski poznati analitički filozof, u vrijeme kad su građanski filozofi kod nas mahom prigrlili nacionalizam, on ga je podvrgnuo i teoretskoj kritici. Prvo je morao napustiti katedru u Zadru, zatim i u Rijeci, te je do mirovine predavao u Mariboru i Budimpešti.
Mislim da hrvatska nacija nikad nije niti može biti jedinstvenija nego u slučaju podrške glazbeniku Lasagni. Nevjerojatno, podržali su ga koliko ja znam baš svi hrvatski političari, od Katarine Peović, Sandre Benčić, Marije Lugarić do premijera i najopskurnijih javnih desničara, za DP pretpostavljam, budući da je katolik, Hrvat, al nisam pročitao pa nisam baš siguran, ima nešto sotonističko u tom ritmu, koji se i meni sviđa, a i Marko ne izgleda baš kako mali klečavac zamišlja pravog muškarca.
I prije nego što sam jutros upalio komp, pretpostavio sam da nije pobijedio, jer me nisu noćas očekivano probudile petarde i detonacije, a toliko čvrsto, da ne bih čuo, više ne spavam.
Ispalo je idealno, odlično drugo mjesto, on priznao da mu se jako svidjela pobjednička pjesma, nebitno, ali nju još nisam poslušao. Potrajat će još malo svehrvatska eufarija na zagrebačkom glavnom trgu, a nećemo morati i iduće godine barem mjesec dana pratiti pripremu tog spektakla. Svi nam eto priznaju moralnu pobjedu, a vidim i Nijemci su svojim nastupom zadovoljni, konačno su pogodili eurovizijski ukus i nisu kao zadnjih godina posljednji, već u zlatnoj sredini.
p.s.
Novi radni kutak