Ipak smo odlučili prošetati našom prijestolnicom, ipak prije glavnog dijela programa otvorenja, za koje smo pretpostavili s pravom da će biti prevelik zvučni i svjetlosni udar koji je pametnije pratiti s kauča, odnosno meni s lopte. Išlo nas je, drugarica je spretno našla parkirno mjesto u samom centru. Zatim smo naletili na dragu prijateljicu Ivanu, to su stvari zbog kojih se ovakvi izlasci isplate. Ona je bila ispred šatora u kojem je svirao jazz, informirala nas da svira Majstorović, ono prezime est omen. Pričala je i o izvrsnoj antitureističkoj turi koju je prošla, prvakinje HNK Lopatić i Smoje su izvodile predstavu u turističkom autobusu koji je vozio po manje poznatim destinacijama, sita se nasmijala. Nastavili smo prema strogom centru, ovaj put oslobođenom od automobila, autobus parkiran preko ceste. Mislili smo da je to dobra ideja, ne moraju ljudi stražariti, al sam poslije čuo da je to i prevencija od terorističkih napada kamionom, uobičajenih prošlih godina na Zapadu. U gradu sam saznao da su Izet&Borgie koji su svirali prerano u 15 definitivno trenutno najbolji rock bend u našoj deželi, jbga. Cijeli grad je živio, svugdje neka glazba, Rijeka je ovaj put stvarno tekla.
Čuo sam za incident kod sporne zastave, cura se izgalamila na nekog starijeg lika koji je valjda pokušao to isprejati, tip naglavačke pobjegao. Zanimljivo da nikog ne smeta nacistička zastava Slobodne države Rijeka.
Stigli smo doma na prijenos glavnog dijela programa, meni jedino smetalo što ga je vodio po mom ukusu najantipatičniji hrvatski rocker, mišljenje mi se podebljalo kad je prije par godina njegov nevezan pas u centru napao mog, ja sam bacio uzicu i njegov je onda bježao. Ako to izuzmemo program je bio odličan. Drugarica je poslije još jednom otišla u grad, spava, ne znam jel pokušala dočekati Parafe.
|