Nachtfresser

Katarina Witt-nenadmašna Carmen (klikni za vidjeti)

Kao blogerica neprežaljena, naša Xiola, označila me na fejsu na jednom postu o Katarini Witt i sarajevskoj olimpijadi i podsjetila me na nenadmašnu klizačicu. Kao učenik, a kasnije i kao student bio sam stalni poročni buntovnik, koji je prezirao i ignorirao sve vrste sportova, do pojave ove klizačice koja nas je privukla poput magneta. Iz pozicije anarhista žestoko sam kritizirao i takozvani realni socijalizam, što je toliko iziritiralo fakultetskog lektora iz DDR-a, da mi, iako nisam imao dobre ocjene, ponudi preporuku za stipendiju tadašnje socijalističke Njemačke i uvjerim se da stvari nisu crnobijele. Tamo sam ubrzo upao u društvo opozicionara i iznenadio se, vidjevši da nimalo ne dijele moje oduševljenje Katarinom Witt, marionetom vlasti. Kako je jedan od njih onda rekao, pa poslušaj je malo, ona ne zna ni pravilno govoriti njemački jezik. Nisam se dao pokolebati i branio sam tezu da prava umjetnost, kao naravno i sport, mogu biti neovisni o politici.
Socijalizam je pao i njegova miljenica Katarina Witt je vrlo brzo shvatila nova pravila igre i prilagodila im se. Čim je dobila ponudu koja se ne odbija skinula se za javnost oduševivši kako krajnje desničare tako i krajnje ljevičare. Sjećam se čekanja u redu pred jednim kioskom, trebao je stići Playboy s njenim fotografijama, pobacao sam skoro sve stare časopise, njega još i danas imam. Velika Carmen je predstavljena iz svih kuteva, kako i priliči ukusu čitatelja tada prilično skupog tjednika.