nedjelja, 09.12.2018.

Kako su me lagali



Nikad me nisu doticale laži tkz. samoupravnog socijalizma, mi jednostavno za te vrijednosti nismo baš marili. Ali jednostavno smo popušili vrijednosti takozvanog slobodnog društva, iako smo po ponašanju omiljenih junaka iz stripova i filmova kužili da tu nešto baš i ne štima. Meni je najsimpatičniji pušač uvijek bio Lucky Luke, mnogo draži nego Marlborove reklame, zato sam valjda dobar dio pušačke karijere i motao, Samson, Drum i na kraju jeftini Primus. Lucky, koji se u ovim krajevima prvo zvao Srećko Munja, pa je prekršten u Taličnog Toma, je onda naprasno, u jeku jedne od prvih kampanja za zdrav život, prestao pušiti, nije nas baš previše to primjetilo. Dok su druge očaravali junaci westerna i whiskey im postajao pojam za piće, ja sam više bio fetišist, pratio sam iz čega piju. Ipak urezala mi se u pamćenje pljoska iz jednog od prvih James Bondova, nekoliko puta bi on nakon akcije vadio istu iz unutrašnjosti jakne i potegao. Prijatelj filmofil mi kaže da misli da su kasnijih godina te scene izrezali, al ja ih i danas imam nekoliko.
U svim tim filmovima navijali smo za sustav i njegove heroje, demonstranti su ugrožavali lijepe i bogate i uništavali bjesomučno bezrazložno sve pred sobom. Čak i kad se pojavio jedan od prvih antijunaka, vješti kradljivac Diabolik, ja sam prilično dugo navijao za njegovog protivnika inspektora Ginka. Kad sam bio izuzetno lijepo ugošćen u socijalističkoj Njemačkoj, ja sam non stop kritizirao domaćine. Sve te heroje Zapada upoznao sam u socijalizmu. Lucky mi je ostao najdraži junak, pamtim ga u prvoj verziji. Bondove zadnje filmove nisam ni gledao.
Sad se vara neke nove klince.
11:25 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.