Rezime 2017. godine, najprije dobre stvari : mogli smo si priuštiti opet tri ljetna tjedna u Berlinu, od legalno opljačkanog nasljedstva dobio sam ipak rješenje za jednu livadu, doduše stiglo je i rješenje županijskog suda da je pola stana pokojnog oca moje, zna se što mogu učiniti s tim papirom, dok su drugi unutra, al recimo eto pozitiva, privid pravne države, usprkos djelovanju sustava u istrebljivanju stranih jezika osim engleskog iz školstva i kolektivne memorije, dobio sam par učenica do sljedećeg rujna i sljedećeg iščekivanja.
Mnogo je više naravno negativnog, drugarica je protjerana u prijevremenu socijalnu mirovinu, to je doduše zarad njenog zdravlja možda i pozitivno, ko bi izdržao s tim ravnateljicama tipa one hiperrealistične iz romana Ivane Bodrožić.
Na blogu se poklopilo da eto, one dane kad je najslabija čitanost, slavim 4700.post, znači ove godine bi mogla biti dostignuta cifra od pet tisuća, u što ipak sumnjam, kao što sam skeptičan i oko toga hoće li mi biti dopušten rad do mirovine, iako npr. možda jedna do dvije učenice znaju koje su moja politička opcija ili svjetonazor, pa mi to što odobravam masturbaciju ne bi smjelo presuditi. Na blogu je i meni osobno usprkos "bugu"-ha,ha, ugodnije nego nekih ranijih godina, ni ne pokušavaju više dolaziti razni mudani, koji sad pišu pod drugim top nickovima, rjeđi je i jado iz tuđine, nemam baš ništa više protiv paralelne egzistencije i favoriziranja tih nekih likica i likova.
Sve najbolje u novoj prvenstveno onima s kojima se pratim i čitam, a onima koji veličaju sustav, želim da i oni malo padnu u nemilost i osjete blagodat opće korumpiranosti i beznađa.
Sebi si želim zdravlje bližnjih i svoje, malo Berlina i nastavak pune norme, više mi ne treba, valja se primiriti dok bezumlje divlja po ravnoj ploči, što zemlja momentalno valjda jest. Živjeli!
|