petak, 22.12.2017.

Gotovo je, gotovo!



Gotovo je gotovo, petak sad i što se mene tiče može biti velik. Ne bih se u ovoj ludnici niti sjetio koji je datum i dan, međutim na riječkom Korzu se to moralo osjetiti. Sve je riblje zaudaralo po praznicima. Sardelice su se već uveliko jele, a za bakalar, koji još nije bio gotov, formirao se već veliki red, kad sam ja prolazio na putu ka knjižnici i praznicima. Lijepo je kad siromasi osjete milost kršćanske vlasti, makar miris tog, valjda doniranog ulja, ne ulijevao povjerenje, sigurnije je u svakom slučaju to jesti, od skupih kobasica.
U biblioteci sam zadovoljan ulovom, "Život kao voda što hlapi-izbor iz dnevnika 1961-2006" znanstvenice i pjesnikinje Divne Zečević. Fascinira sama činjenica da inače njena dnevnička građa broji preko šrest tisuća stranica, inače 2006. je ona umrla. Malo sam prelistao, dosta oštra zapažanja o poznatim književnicima, a in inače joj je dnevnik bio mjesto za zbrajanje katastrofa. Dnevnik se reklamira kao tipična navlakuša za ove prostore, kao autorica tu iznosi i svoje nacionalno-identitetske dvoumice između etničkog srpstva i političkog hrvatstva. Vjerujem, budući da za autoricu znam kao izrazitu individualisticu, da u dnevnicima razotkriva i svoju intimu i barem djelomice seksualnost, al na ovim prostorima te stvari nisu dovoljan mamac za čitanje.
Tu ću stati, osvrt na knjigu, kad pročitam. Ako stignem naravno, jer u neradne dane baš i nemam slobodnog vremena, valja nadoknaditi sve propušteno.
12:28 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.