četvrtak, 21.12.2017.

Zaleđeni lift



Jutros u polumraku krivo vidio na pametnom satu vrijeme, pas odmah reagirao kao da je točno onoliko koliko vidim,te ustao sat vremena ranije od željenog, trebao sam vjerovati vešmašini od susjede, koja nepogrešivo završava, po valjda jeftinoj tarifi, prije šest, a jutros je radila.
Zato sam, prije no što se razdanilo, već pješačio u grad na tržnicu. Opet izuzetno hladno, no ove godine sam opremljen toplim jaknama. Ne razmišlja mi se, samo odbrojavam dane do učeničkih praznika, palo mi je na pamet, svi zabundani, neću uloviti ni fotku za modni post. Ipak našlo se i onih kojima su ovi dani važni, smrznuto dotjeranih.
Zagrijavajući se doma naletio sam na jednom njemačkom portalu na intervju s poznatim njemačkim pjesnikom Gruenbeinom, evo ja germanist prvi put čujem, zanimljivo razmišlja, rođen je u Dresdenu, ali je jako kritičan prema tim događanjima naroda tamo. Naravno, odmah sam guglao njegovu online poeziju, vrlo pretenciozan što baš ne volim, al jedna me pjesma, među rijetkima kraćima, kupila na prvu, otprilike život kao vožnja liftom, kad dođeš do odredišta izlaziš slobodan, jer si izdržao ne pritisnuvši gumb za slučaj nužde.
13:09 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.