ponedjeljak, 27.11.2017.

Okićen trgovački centar



Eto, bili u nedjelju u trgovačkom centru, crni vikend, i nismo baš ništa kupili osim grickalica za Jina u Mülleru, voli momak. Po okićenosti već je krenulo maratonsko trgovačko mahnitanje, nadahnuto onim koji se žrtvovao za svih nas, i gužva je prevelika, rijetko smo prisiljeni parkirati na trećem katu i to be ili plus, onom višljem, te šifre nikako shvatiti, pa da je bilo po meni, potrajalo bi traganje za autom. Malo mi sumnjiva ta crna sniženja, kod mojih favorita ništa ni privlačno, kao da su sakrili ta tri dana akcije, no ljudi ponosno koračaju punih vrećica.
Kod Klemperera u dnevnicima ipak od 1938. nadalje kreće nagore, tu mu tek negdje postaje potpuno jasno da su Nijemci prihvatili Hitlera, no analizira sebe i ostale židove koji ostaju u Njemačkoj, u neizvjesnosti usprkos sve gorim ponižavanjima, nije siguran da će dobiti posao ako emigrira, a maltretirani osjećaju ipak neku sigurnost trpeći to maltretiranje, vjera u ljudskost i da se baš s njima neće ići do kraja. I ovi koji ih iseljavaju iz vlastite kuće su ljubazni, sve ide po propisima. Kažem puno toga mi djeluje poznato i jako dobro razumijem. Iako židovi jako drže do Božića i trude ga se i u neimaštini obilježiti.
11:18 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.