ponedjeljak, 24.04.2017.

Poljodjelci



Jučer najprije bio u gradu fotografirati "Homo si teć", masovnu trkačku manifestaciju, te poslati kao prošle godine fotke na natječaj, kad ih sve tako demokratski prihvaćaju. Sve je išlo loše, baterija crkla baš kad su krenuli, dok sam zamijenio najbolji polumaratonci (paralelno se trče polumaraton i valjda maraton) su već bili daleko, inače fotkama sam jako nezadovoljan, objavit ću ih na blogu ako neka slučajno završi na izložbi.
Poslije smo išli u Gorski Kotar spašavati sadnice dovezene iz Slavonije, uglavnom i ono polumrtvo je zasađeno. To je ta jedina zemlja koju otac nije darovao ili budzašto prodao, samo zato jer se za života parničio oko tog stupa za dalekovod. Za razliku od drugarice i Jina (koji je glavni kopač), ne guštam previše u radovima u prirodi, doduše neki su već primjetili, da je teško naći nešto što mene zbilja veseli, samo nek se kreće.
Čitam Zweigovog Nietzschea, sve je dobro za odagnati misli o prestojećem radnom tjednu, i pitam se, koliko opisujući Nietzschea i njegovu herojsku usamljenost, autor u uvjerljive opise unosi sebe samog i svoj životni put. I ovdje svugdje pretešno vidim hegelijansku volju za priznanjem znatno izraženiju od nietzscheanske volje za moći.
11:06 | Komentari (5) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.