petak, 21.04.2017.

Idem i sutra



Nevjerojatno, svugdje neke gluposti. U gradskoj knjižnici me tip optužio da sam zadužio neki hit krimić i da ne vraćam. Ima li išta u ovoj državi što funkcionira kako spada. Stiže mail i upute o prebrojavanju članova sindikata, non stop prebrojavanja, po zakonu o reprezentativnosti, nema se pametnija posla nego prebrojavati, s tim da podatke trebaju supotpisati povjerenici svih sindikata u ustanovi, koji često ni ne komuniciraju međusobno. Sranje je što je sustav takav da ti eventualno mogu pomoći pravnici sindikata, jer oni su specijalizirani za to područje, svatko je u ovom društvu specijaliziran za nešto, naravno da kontra sindikata mudruju oni koji imaju veze i nemaju problema, oni što vole popovati da oni rade. Uspio sam predati zahtjev za povrat svog novca jer je ekipa naglo smanjila poticaje za štednju, prosto ne vjerujem da mi je to uspjelo za jedan dan, koliko će trajati procedura druga priča.
Evo čitam kako dosadan post, takav mi stil, bilježim što se događa, a danas cijeli dan trošim na gluposti, a kao neradan mi dan. Nikako ne stignem već par godina, dati uklesati jedno ime s slikom na nadgrobnu ploču, par puta sam bio nadomak cilja, ali uvijek nešto iskrsne kad nađem veremena, rade do tri popodne radnim danom, bolji su od gradske tržnice, oni rade do dva, uzgred, na tržnicu sam danas stigao, ali nakon svih gluposti zaboravio jaja i med, idem i sutra.
p.s.
Još jedan veliki uspjeh, drugarica je uspjela predati sve potrebno za osobnu, ima nade da bude nositeljica onog što ti daje potvrdu da postojiš, prošli tjedan su je nakon višesatnog čekanja vratili, kako nikad vani ne skida naočale fotkala se na automatu s njima, ne može, iako joj se bolje vidi boja očiju nego kod mojih mutnih.
18:15 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.