srijeda, 05.04.2017.

Razredno slikavanje



Još uvijek se njeguje službeno fotografiranje razreda, nisam ni prije vidio nikakvu svrhu, a sad u vrijeme interneta pogotovo. Upamtio sam svejedno davnu priču iz osnovne škole jednog fotografa da su njegove slike doduše veće, kvalitetnije i skuplje no da će ih neki od nas sigurno čuvati, možda i uokvirene, cijeli život. Bile su uz dio gramofonskih ploča prve žrtve mog preseljavanja iz Sarajeva nakon završenog studija, ploča mi ipak malo žao.
Donekle pak razumijem to obilježavanje obljetnica mature, svaki izgovor za bilokakvo druženje je dobrodošao, mada ja na svoja, nakon razočaranja petogodišnjicom, nisam više odlazio, ove godine bi trebalo biti valjda 40 godina. Za razliku od mene učenici mojih razreda drže do svega toga, ne sjećam se da sam ikad ikome pokušao nametnuti stavove ili svjetonazor, znaju da ja neću mrdnuti prstom pa se samoorganizuju.
Na prvoj fotografiji sam ja jedan od dva najlošija učenika, sve ostalo su odlikaši, profesor matematike u sredini se u ratu istakao kao četnički vojvoda, danas mirno živi u Kanadi i uvjeren je da je cijeli život proživio dosljedno u skladu sa svojim načelima, pratio sam jedan dijalog na fejsu, mada ja, koji ga zbilja nikad za razliku od svih tih odlikaša, nikad nisam podnosio, pamtim stvari malo drukčije.
Vidim svejedno, svi vole te stare fotografije i lajkaju ih, uopće ne dovodeći u pitanje idilu nekadašnjih (m)učionica i dobro, iako se kao kritički osvrćem, potpuno razumijem sve te ljudske slabosti.
10:25 | Komentari (15) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.