ponedjeljak, 03.04.2017.

Vječno baljezganje razočaranih



Neplanirano, po drugaričinoj želji, i jučer smo proveli dan rekreirajući se na zemljišnoj čestici koja bi još trebala biti na pokojnog oca. Jedno drvo, koje je nevrijeme načelo, smo dokrajčili, a i priredili mali piknik, nakon što sam prethodno nabavio janjetinu kod Bujana, jučer znatno boljeg okusa nego izgleda.
Ovaj put su me misli odvukle u smjeru Nietzscheove filozofije vječnog vraćanja jednakog i koliko ga je loše vjerojatna ljubav njegovog života Lou Andreas Salome razumila, povezujući njegovu bolest sa smjerom filozofiranja.
Sjetio sam se i života Thomasa Manna opisanog iz prve ruke, odnosno u dnevnicima, i on je stalno strepio bez koliko imovine će u nacističkoj Njemačkoj ostati, isto kao što ja u ovom kapitalizmu nisam siguran, kakvo ću rješenje o novom gubitku sutra dobiti, sjetio sam se koliko me razočarao izuzetno dragi Duško Radović u jednom intervjuu, u kojem je rezignirao, shvaćajući nemogućnost ikakve bitne društvene promjene na bolje u ovim krajevima i strepeći od mogućnosti otkaza na poslu od kojeg živi, on junak i heroj moje mladosti pa tako, povijest se na meni projicira kao farsa, jedino eto tu farsu ja mogu svjedočiti na blogu, i nekih stotinjak ljudi dnevno je može pratiti, zašto je to važno, nemam pojma.
Uglavnom nikakav vikend osim radnog ne može biti promašen.
07:37 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.