subota, 01.04.2017.

Ja baš volim i ružne



Meni je opća relativizacija mjerila i vrijednosti čak i simpatična iz par razloga. Kao prvo uvjerio sam se koliko pogubne posljedice da pomama za mjerljivosti nečijeg rada ostavlja u školstvu i zdravstvu npr..Problema imaju kako sam čuo najbolji kirurzi pa poput Kirina bježe u sabor, te najkreativni profesori, u što sam se uvjerio, koji imaju i te kakvih problema kad se ideološki pogodne nesposobne ravnateljice svaki dan počnu zabavljati s vraćanjem istih u dopuštene administrativne okvire. Barem se mogu do mile volje šprdati, jer većina više ne razumije kad sam ozbiljan, a kad ironiziram, nije se za hvaliti time niti tužno tješiti.
E problem je s osjećajem za lijepo koji je kod površne većine uvijek definiran duhom i standardima vremena, uz dopuštena i poželjna mala odstupanja (npr. prije dupe Je-Lo sad Ni-Ce ovdje kod nas, kad su jedni na vlasti onda se preferira strano, drugi domaće valjda.) Mi smo svojevremeno u gimnazijskom foto klubu fiksirom fiksirali dijelove tijela fotkanih kolegica, to je dovelo i do čudnih trendova na mikro razini i kupanja u kadi u trapericama, vjerovali ili ne. Svaki dan smo u toj gimnaziji, s uglavnom lošim profesorima, puno naučili.
Najvažnije je valjda da ne dopustimo da ostanemo zarobljeni društvenim standardima, todorićima dvorci, ukus nama.
10:13 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.