ponedjeljak, 27.03.2017.

Fanatiziranost prosječnih



I u šahu su se promijenila vremena, odnosno mentalitet igrača. Ja sam svojevremeno još kao pionir kako je to izjavila majstorica glume, šaha i života, prije svega dama koja je impresionirala sve oko sebe, davno otišla u bolja sjećanja, Semka Sokolović Bertok, bio sam po njoj najveći talent u bivšoj državi. No na prvenstvima me redovito pobjeđivao mlađi od mene Predrag Nikolić, danas velemajstor svjetskog kova i najuspješniji igrač s područja bivše Jugoslavije. Mene je toliko ubijalo u pojam da ga ne mogu pobijediti, redovito sam npr. pobjeđivao današnje velemajstore kao što su Draško i Bistrić, međutim činjenica da nisam najbolji je jednostavno dovela do toga da se prestanem baviti šahom.
Onda su titule bile važne, rejting se manje spominjao, prestao sam s prvom kategorijom.
U subotu smo Krčani isturili na udarnu ploču i uspio sam remizirati s majstorom Mažuranom, on je predložio u neizvjesnoj poziciji remi. U nedjelju sam igrao protiv dvojice s još jačim rejtingom od njega, negdje oko 2100, dvojice mlađih igrača. Takvih s tim rejtingom, znatno jačim od mojeg ima mislim na stotine, daleko su od toga da budu kao ja nekad među najboljima u državi. No igraju kako ja nisam nikad igrao. Prvi je sjedio za pločom i meditirao petnaestak minuta prije partije, ja sam, doduše i pod lošim uticajem Fischera, uvijek kasnio, ni sad mi ne pada ranije sjesti za ploču. Obja moja jučerašnja protivnika su bila nevjerojatno koncentrirana, kao da igraju na život i smrt, pobijedili su me u stvari voljom za pobjedom. Ovom iz Labina sam primjetio da nisam siguran da mu je pozicija bila baš dobivena, on reče da misli da je, pogledat će odmah u sobi što kompjutor kaže.
Dolaze i inače neke generacije koje život shvaćaju mnogo ozbiljnije od nas, za koje je bio ne baš najbolje osmišljena relativno opuštena zanimljiva igra. Nevažno, vratio sam se domu svome i psu sam ipak malo nedostajao.
09:43 | Komentari (12) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.