srijeda, 15.03.2017.

Trumanov unuk



Djed iliti nonić vratio se krajem dvadesetih proteklog stoljeća u Hrvatsku iz belog svijeta iliti Amerike. Dobio je tradicionalan nadimak u našim krajevima, kupio zemlju i stoku, te uz ispaše nastavio boemski živiti kao do tad. Bio je dogmatsko komunistički indoktriniran, ali prihvaćen i popularan u društvu, meni je svaki put bismo im dolazili u posjet trpao papirnatih novčanica u džep. Preko okeana je došlo i mnoštvo priča, između ostalog kako je u kafanskoj tuči premlatio nekog Zrnu kojeg su tad smatrali najjačim čovjekom na svijetu. Jednom mi je neke fore i pokazao, poginuo je u sedamdeset i nekoj na motoru.
Otac je bio doktor znanosti, jedan od prvih iz ekološkog područja, naivan i bez poroka, smatrao je bitnom stvari što umire crnogorica Gorskog Kotara. Vjerovao je u slobodu, Hrvatsku i kapitalizam poput najvećih drkadžija ovog blog servisa.
Ja nit sam fizički jak poput nonića nit me zanima znanost poput oca, imam divnu osobinu da od svih oko sebe kupim i nasljeđujem ono najgore. Posjedujem gadnu naviku da me ne zanima fotografiranje stonoga i mrtve prirode niti isprazno moraliziranje tako da sam svakoj indoktriniranoj babi i svakom barabi na nišanu, o svojim kritičarima i moralizatorima koji znaju što je dobro i pristojno, jedino još gore mislim nego o sebi.
11:30 | Komentari (11) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.