subota, 11.03.2017.

Oprezno s divljim



Jučer smo jako puno toga napravili, od osiguranja do registracije auta, a i stiglo je popravljeno drugaričino računalo iz Zagreba, priznali su grešku, ovima ovdje domaćima nije to padalo na pamet, fućka se njima za garantne rokove.
Prije svega ufotkao sam doručak, nije mi se dalo ništa aranžirati. Nakon obavljenog smo odlučili vani ručati, dugo nismo, jer je drugarica bila na bolovanju. U mom davnom bosanskom šahovskom timu imali smo gastro stručnjaka koji je na gostovanjima birao jela za veći dio ekipe, manji dio je imao filozofiju što smije i što mu paše. Mene je mladca zanimala ta njegova filozofija, uglavnom pohanci i jela od mljevenog mesa su dolazili u obzir samo na jako urednim ili pak prometnim mjestima. Pamtim kad se u Banjaluci raspitivao o sastojcima specijaliteta "Slavije", nisam slušao, komentirao je, oke, to bi trebalo biti perfektno, i bilo je izuzetno ukusno. Taj dan smo napravili iznenađenje i pobijedili favoriziranog domaćina, zapili se, ja izgubio upaljač Ronson, mokrili u centru dok smo teturali prema autobusu, kolegu uhvatio policajac i počeo pisati kaznu, čuli smo ga kako glasno govori, naš suborac, iza kioska je kolega, naplatite i za njega.
Ja sam naravno iskustvom dopunio svoju gastro filozofiju, jako sam sumnjičav prema gulašima od divljači i jelima koja inače traže pojačanu začinjenost. Drugarica je jučer naručila baš to, moja ništatnost je pučanstvu mislim već dosadna sa svojim "dječjim ražnjićima". Filozofiju bih dopunio tezom novijeg datuma, da kad smo vani, moj pas skače samo na najbolje. Jučer je zeznuo, a onda i mi, ja sam probavši komadić zaključio da mu niš neće biti od par komada divljači, uostalom imao je partiju ljubavi sa svojom dragom u jednoj od dnevnih pauza, treba i to proslaviti.
Epilog, jutros oko pet smo imali prvu šetnju, poslije je i drugarica rekla da je zbilja bilo loše, pas mi danas mazan kao rijetko kad. Inače depresivne su te ranojutarnje šetnje kad uglavnom vidiš ili starce uz prozore ili televizor koji gori u polumraku, jutros me opet napao osjećaj, kako kod mene rijetko što ima smisla. Pokušali su jučer mladi apelirati na nas da aktiviramo onu moju jedinu stranku, ja da ulazim u diskusije s budaletima poput Ilčića npr., samo to bi mi još falilo u životu, pa premoćni su, neki dan sam čisto iz radoznalosti otvorio jedan popularan blog, izbjegavat ću to ubuduće, realnost je takva kava je, treba se prilagoditiradi duhovnog mira "vrijednostima" za sve spremnih lijepo odjevenih baraba.
11:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.