petak, 17.02.2017.

Reš ražnjići



Zanimljiva šetnja, prva dama koju sam ufotkao na autobusnoj stanici prema gradu kako čeka autobus, iznenada me pješice pretekla na prilazu centru tog istog grada, još mi se učinilo da sam dobio osmjeh. U gradu susret i čavrljanje s umirovljenikom, priča kako je pokušao biti pomirljiv zadnju godinu dana, te sudi da sam ja isti takav. Pogrešno, ja sam samo možda pragmatičan, no itekako pamtim tko mi je pokušao ugroziti radni odnos, naravno da se sa svima pozdravljam, tu je lekciju pristojni dio moje generacije naučio u djetinjstvu iz kaubojaca, i Earpovi su pozdravljali Clantonove prije nego što su ih likvidirali. Suprotstavljam se i tezi da su ovi što su bili u zatvoru samim tim dokazali da su loši političari, Vladu Gotovca sam oduvijek najviše cijenio od ideoloških neistomišljenika.
Konobar puca od smijeha i ne može vjerovati kad mu pričamo da nas je njegov mlađi kolega prošli put premjestio na terasi da mu budemo bliže, naravno usput se i ispričava. Ja se pak čudim što je tu nevjerojatno, uobičajena normalna hrvatska priča.
Konačno sam u biblioteci nabavio Ivankoviću "Rat i sjećanja", bio sam na predstavljanju knjige, poslije malo i polemizirao s autorem, posebno me zanima ta vareška priča, ne poznajem iseljenije mjesto, zahvaljujući tome, budući da sam gimnaziju završio tamo, sad imam fejs prijatelje iz skoro svih dijelova svijeta, jedan mi se javio i iz Emirata.
Loše mi ispala fotografija s nogama koje sam u zadnjem momentu primjetio, nije samo loš fotić, i refleksi slabe.
13:15 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.