utorak, 07.02.2017.

Vječno vraćanje higijeničara



Što sam stariji sve me više iritira što zajednica baš od mene traži neka priznanja, Razumijem da ljudi trebaju države, religiju, zakon, policiju, čak i budalaštine u vojsci kao inicijaciji u muški svijet razumijem, razumijem da je ljudima potrebna neka sigurnost potpomognuta mnoštvom u suštini besmislenih pravila, čovjek je bačen na ovaj svijet bez sigurnih oslonaca, krhak i ranjiv, svijet sebičnih i okrutnih, svijet u kojem je na kraju ugrožen i tehnikom koju je sam stvorio.
Ne razumijem zašto baš mene toliko ljudi pokušava uvjeriti u svoju posebnost i izuzetnost, tolike grupe, udruženja, stranke, sindikati, još su mladi svećenici koji su mi bili pratnja na jednom putu, najbrže odustali od pokušaja moje preobrazbe. Ja sam živio u više sustava i neke stvari sam posvojio iz svakog, te znam, što je primitivno, a što progresivno, vidim da su primitivci, hulje i barabe došli na svoje i prilagođavam se tome, jebiga, demokracija je, a živim u državi koja nema stvorenu kulturu prosvjeda, pametniji su uljudni i suzdržani.
Odrastao čovjek ima pravo na sve što može dogovoriti s drugim dok socijalno funkcionira. Sve zabrane su proizvod ideologije i treba ih stalno preispitivati. Opet dođoh do filozofiranja, a eto, teoretski bih smio reći, osobe X i Y na pozicijama rade gluposti i nitko ne reagira, ljudi, uozbiljite se, sutra će ponovo u ranim jutarnjim satima između ostalih zakucati i na vaša vrata.
11:57 | Komentari (9) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.