utorak, 13.12.2016.

Dok sunce još traje...



Pita kolega komentator kako stignem, sve te društvene mreže uz posao, pa ne stignem. Cijeli dan slijedim eto neki tempo, uz dvije šetnje s Jinom otšetao i do grada, lijep je sunčan dan, treba iskoristiti, ispraznio perilicu suđa i svašta tak nešto, danas radim popodne. Inače otkako radimo po propisima i pravilnicima, a prisiljeni smo, puno je jednostavnije, kreativnost kao drugi oduvijek ispoljavamo van posla.
Jučer sam imao bliski susret s domskom odgojiteljicom poznate face u svojoj školi, nisam se mogao sjetiti, nabrajala mi je nekdašnju najbirtiju Lujzu, Kont, jebate, sve mjesta gdje sam najviše ružio, kad sam konstatirao da ne ide, iako su joj bile ili jesu najbolje frendice cure koju su igrale neku ulogu u mojem životu, nisam se mogao sjetiti, tek kad sam to konstatirao, dodala je da je i ona igrala sličnu ulogu u tom životu i točno, sjetio sam se. Nedavno je iz dugogodišnje veze dobila klinca i koliko sam shvatio, ona ne živi više, al ja sam ionako sklon pojednostavljivanju.
Konstatirala je površna kao nekad, da imam super liniju i zaprepastila se da ne pušim, iz koje si ti prapovijesti, sad sam se našalio, pa prestao sam u Amsterdamu prije negdje trinaestak godina, uspostavilo se da možda i ona mlada ima godina.
Sad mi valja na delo, nisam stigao od šest predahnuti, čini mi se da je i Jin razumio da ovo tuširanje nažalost nije značilo još jedan izlazak s njim.
13:33 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.