Sretoh danas u gradu bivšu riječku blogericu, kaže mi za onu splitsku književnicu da gostuje u našem gradu, pitam gdje, na Trsatu, knjižnica u dvorani mladosti u 18, pita hoću li doći, kažem vjerojatno ne, filozofiraju za pse, a nije Boba Željko Ivanković da bih radio iznimku, uostalom i za njega sam požalio. Al Boba je bila blogerica, naša Marchelina, mogao bi joj malo reklame dati, kad već pišeš, nastavlja, što je Ivanković bolji, samo što je Gjalskog osvojio, osvojit će ga i ona, a njega si preporučio. Da, al on je poznatiji, stariji i fejs mi je frend, ona me skinula s liste, a uostalom nije ni pozvala, nek joj idu oni, sad spomenuh jedno prezime u množini koje ne bih reklamirao. Eh, eh, eh, ak se predomisliš možda se vidimo, a možda neću ni ja, ja jadna ni nemam fejs.
Inače danas sam opet za promjenu bio u bedu, meditirao o besmislu života ovakvih poput mene, kojima ništa nije sveto, niti ih je išta posebna briga, naravno, ja ipak štujem svog psa i njegove fore i još uvijek se s njim volim nadmudrivati, završio sam onu knjigu, a što ak vrijeme ne postoji, nemam pojma što bih uzeo čitati, ništa me ono baš ne intrigira, dobro, danas su me na Korzu spasile donekle Riječanke, bilo ih je par koje odjećom nisu bile utopljene u sivilo, a i to nešto znači, zanimljivo, takve detalje nije nijedan filozof smatrao vrijednim pomena, a profesora Adorna sam prestao čitati, kad ga je posve smeo protest studentica golih sisa...
|