nedjelja, 23.10.2016.

Ma sve je još pet



Sinoć mi se učinilo da je mrak izuzetno brzo pao i sve obuhvatio. Jutros kad mi je Jin polizao ruku kliznulu s kreveta sam mislio da smo usred noći, a bilo je nešto prije sedam. Tako i nemir zahvati struju svijesti iako nema razloga, to jest uvijek ima razloga, mislim nema posebnog. Sjetio sam se sa sjetom radnog stola devetnaestogodišnje cure u njenom stanu početkom osamdesetih prošlog stoljeća u omraženom neslobodnom DDR-u s rasporedom događanja, odlazak na predavanja, odlazak zubaru, kontrola kod optičara, odlazak na plivanje, dogovor za izlazak s frendicom, sve s okvirnim vremenom, drugi dan dolazak vodoinstalatera, a za negdje tada mjesec i pol dana odlazak na rock koncert.
Taj dan je imala dva sata u rasporedu posjet troje međunarodnih stipendista i razgovor o rješavanju stambenog pitanja za mlade u realnom socijalizmu. Pili smo odličan Radeberger. Mislim jučer mi je brzo pao mrak, kako sad kad još imam nešto novaca ništa ne mogu riješiti, osim eto s malo sreće naočale, o tom poseban post, kako će tek biti kad ne bude novca, a smiješi mi se mračna budućnost.
Eh kako je lijepo moći planirati...
12:37 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.