subota, 22.10.2016.

Trideset godina službe



Evo dobio sam jučer ružu za 30 godina vjernosti, dobio i odmah je nezahvalno proslijedio, prouzročio sam bar malo zadovoljstva, dokaz da ozbiljno čitam postove, poput nedavnog od Mora ljubavi. Trideset godina staža, nakon nepunih deset godina dok je bilo dobro, neprestane misli da ne može gore, ipak može. U stvari kad smo dobili kapitalizam još smo se nadali mogućnosti otvaranja privatne slobodne škole, bilo je i dogovaranja s onima koji su otišli vani i tamo se itekako dobro snašli, djeca im sad završavaju fakultete u jednom drugom svijetu. Nije se isplatilo boriti s administracijom i kamenjarskim moralistima koji su postajali ugledni građani. Sad sa strepnjom očekujem svaku novu godinu do mirovine, u neizvjesnosti, svjestan da itekako može gore. Razred kojem sam razrednik jučer je na priredbi izveo pjesmu na znakovnom jeziku, u nama autsajderima se itekako razvio senzibilitet prema slabijima.
U stvari ni nisam mogao nešto bolje izabrati, da sam nastavio s novinarstvom, što je bila alternativa, vjerojatno bih odavno izgorio. Ovako sam si ipak mogao priuštiti nove naočale.
11:05 | Komentari (13) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.