petak, 14.10.2016.

Pucati u šerife



"Fotografija je postala jednim od glavnih pomagala za doživljavanje nečega, za stvaranje privida u sudjelovanju"

Susan Sontag

Clapton u svojoj autobiografiji piše o stahopoštovanju koje je osjećao prema Marleyu i osjećaju neugodnosti nakon što je popustio managerima i snimio Marleyev hit "Upucao sam šerifa" kojem nije razumio ni tekst. Meni je Claptonova verzija draža od originala, a sam Marley mu je rekao kad su se sreli da je super. Marley je uglavnom hvalio sve one koji su snimali njegove pjesme, no time po meni gubi na težini njegovo mišljenje.
Ne mislim da se oštrinom kritike nešto postiže, to mi je ravno onoj uvriježenoj besmislici da kod strogih profesora najviše naučiš, najviše i jedino sam nešto korisno naučio od onih koji su me poticali na rad. Uživam gledajući kolegu fotografa kako dorađuje fotografije, kolega mislim po struci, sprema se na zasluženu izložbu, zbilja guštam kad ljudi nešto rade s ljubavlju i umijećem.. No meni ne može pomoći, znam da bi mu jako zasmetalo npr. što na današnjoj fotki voća nije cijeli tanjur kao što mu smetaju suvišne osobe i detalji na mojim fotkama, pogotovo oni koji se mogu bezbolno odrezati, no stvar je u tome što ja ono što radim baš i ne doživljavam fotografiranjem.
I fejs usprkos svim nedostacima osjećam korisnom igračkom. Nakon što me jučer obradovala vijest za koju sam najprije mislio da je šala, da je Dilan dobio Nobelovu za književnost, na fejsu sam odmah primjetio reagiranja, Carole King je čestitala svom prijatelju, a Joan Baez dugogodišnjem suputniku. Meni se eto kvaritelju igre više sviđaju tekstovi od manje poznate Carole, al nekako nagradu doživljavam kao priznanje svim nama slomljenim pobunjenicima, s tim da je Bob među prvima odustao.
14:08 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.