srijeda, 12.10.2016.

Kamenje i žene u prolazu



Svaki radni dan pješačim pored spomenika koji zbilja obilaze i njeguju. Nisam ga nikad pogledao što predstavlja i za koju je vojsku, vjerojatno je posvećen nekom ratu. Baš me ni ne zanima, na prvu spomenik ni nema ništa privlačno, jednog dana ću vjerojatno iz radoznalosti pogledati, valjda nešto piše.
Na povratku doma sve češće mi se ne da pješačiti tih laganih pol sata uzbrdo pa sjednem na hladni beton i čekam bus za dvije stanice. Ponekad eto i izvadim fotić, zahladilo je i već su i minice rijetkost, griju samim prolazom. Pjevušim "Sjedim sam na trotoaru..." dok fotić odrađuje posao za današnji post.
22:08 | Komentari (8) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.