Nachtfresser

Žurba jučer, trk od termina do termina. Došao filmaš iz Praga, došla blogerica iz Vukovara, oboje kao važne frendove brojim. On se uklopio, ide s nama u Opatiju, nju oteli za brzinsko snimanje u polumraku ispred poznate riječke građevine u čijoj je ispunjenoj svečanoj dvorani, vidio poslije na fejsu, uspješno nastupila, predstavljajući roman. Kaže, čekajte tren, samo da se fotkam s blogerom, bloger, kaže netko iz brojne pratnje, jel to Krule, nije odgovaram, mnogo gori od njega.
Jin me ne pušta samog na književnu večer, njemu nije dopušteno. Kasno navečer idem pogledati još jednom face i twitter, na fejsu vidim štono kažu, napustio nas još jedan prijatelj za kojeg desetljećima nisam čuo, a nekad smo imali toliko dozornih bdijenja, opraštaju se na jednom zidu s "The End" od Doorsa, lajkaju sve neka poznata imena i prezimena, za koja eto, sad imam informaciju da žive. Na twitteru prvo vidim status od poznate pokerašice da je glupo izgubila, zatim pratim uživo zbivanja u Parizu, jedan njemački poznanik je tamo na stadionu gdje se puca, na kraju opet status pokerašice koja se sad pak osjeća glupo zbog prethodnog statusa, ona bijesna zbog izgubljene igre, a toliko ljudi je istovremeno izgubilo život.
Jutro je, spremam se van, čuo sam da je blogerica književnica prenoćila u Rijeci, da li ponuditi kavu, ma nema smisla, nema ona vremena, sad je već dio velikog projekta. Idem sad najprije po kruh i ostalo nužno, najvažnije, šetnja s Jinom, je obavljeno i on mirno opet spava.