Nachtfresser

“The really important kind of freedom involves attention and awareness and discipline, and being able truly to care about other people and to sacrifice for them over and over in myriad petty, unsexy ways every day.”

To me dočekalo večeras u internoj diskusiji na mailing listi međunarodne progresivne organizacije čiji sam član. Tu pišem kao i velika većina na njemačkom, no hajde, citat je izvjesnog Wallacea pa eto recimo da je dopustivo citirati na izvornom jeziku. Kolega me inače kritikama i načinom pisanja dosta podsjeća na našeg velemajstora Dražena s tim da jednostavno napušta diskusiju ako procijeni da je netko agresivan i nekulturan. Ja s druge strane kad pišem na njemačkom zbilja odmjeravam riječi, uostalom ovdje se radi o ljudima koje redom cijenim za razliku od neuspješne hrvatske političke avanture gdje su odmah na početku ključna mjesta zauzeli pogrešni ljudi i stopirali ideju unutarstranačke demonstracije, te finoća baš i ne bi imala nekog smisla.
Među progresivnim snagama na Zapadu je prilična i dosta emotivno obojana podjela oko arapsko-izraelskog sukoba. Kao što se bezuvjetno osuđuje antiislamska histerija tako je prisutna i osjetljivost prema svemu što bi moglo mirisati na antisemitizam. Prije možda dva tjedna su objavljeni crni svesci filozofa Heideggera u kojima se daju iščitati stavovi koji zbilja djeluju antisemitski i kolege su počeli kritizirati. Sve pet dok vodeći mladi pirat nije upotrijebio sintagmu da su otprije poznati problematični stavovi "Heideggera i Nietzschea" o tom pitanju. Istog momenta sam jbga reagirao je otprilike rečenicom: "Idioti, ostavite konačno Nietzschea na miru!" i naveo dva citata koja i polupismenima dokazuju da povezivanje Nietschea s antisemitizmom nema veze s zdravom pameću. Čim sam se malo smirio zaključio sam da mi riječ "idioti" ne treba i odlučio obrisati, no kasno, već me podržao jedan od poznatijih mladih njemačkih filozofa koji je to iskoristio usput i u obranu Heiddegera ciljajući na to da ga njegovi kritičari jednostavno ne razumiju, jer njemački jezik baš i nije lagan jezik.
I tu je zamrlo, mi smo interno smirili stvari, uostalom protivnici ne pristaju na diskusije na tom nivou. Ja sam imao sreću i u Berlinu uspio zahvaljujući argumentima sugovornika korigirati neke stavove i naučiti npr. o antisemitizmu i cionizmu, s druge strane slušalo me se kad sam odgovarao na pitanja, kod nas kad netko promijeni mišljenje, bio stručnjak ili političar, automatski se postavlja pitanje koliko ga je i tko platio.