Obično kad se probudim živčan, a ne moram na posao idem u šetnju, usput obrijem glavu. Nevjerojatno, obje moje frizerke od nove godine stavile ključ u bravu, ove koje sam plaćao trideset kunića, drugdje gužva, a inače znam da ću par minuta s mašinicom platiti četiri ili pet banki. "No future" osjećaj me guši, uzeo sam u knjižnici opet knjigu našeg časnog profesora Čedomila Veljačića, ponovo se pokušati ufurati u dijelove istočnjačke duhovne filozofije, materijalni opstanak u ovoj državi je sve neizvjesniji, a u ime zapadnih mudrosti nas se ionako samo pljačka. Sad me sreću novosti iz Pariza, koliko udren u jebenu tikvu moraš biti da zbog loših karikatura radiš pokolj. Nikako da se počne kokati barem s nekim razlogom kao u Italiji i Njemačkih sedamdesetih, ono iako je besmisleno, to su zbilja bili neki simboli zla koje nas okružuje. |
< | siječanj, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |