petak, 02.01.2015.

Zašto grintam?

U vrijeme kad mi ništa ne ide ni na kojem području, dobijem komentar kako znam organizirati stvari i uživati u životu, uvijek me to sjeti na trenutak kad sam odlazio iz vojske bivše države, prethodno odbivši pruženu ruku bivšeg mi nadređenog bojnika, nakon apsolutno najbesmislenije godine svog života provedene s krdom uglavnom neobrazovanih ili obrazovanih i glupih muškaraca, izuzimam par njih s kojima sam pio u pauzama, a još uvijek sam u kontaktu s pravim frendom, najboljim harmonikašem bivše države, koji me glazbom održavao u čestim kriznim momentima, sjetim se dakle tih tim suludijih riječi, jer je onaj što ih je izrekao vjerovao u ono što govori :"Ne pamtim da je itko bezbolnije i s više uživanja proživio vojni rok od njega." na što je drugi odgovorio: "Ma ja se uvijek sjetim Bore Čorbe u onim širokim hlačama."
Grintati sam se u stvari prisilio zadnjih godina. Moram jer imamo posla s blentavim ljudima koji pamte sve što napravimo i pišu. Ako se ne podsjećamo njihovih idiotarija, ja zbog svog u zlatnim godina izuzetno uvježbanog opuštenog garda, zaboravimo i zbunimo se izloženi kretenskim predbacivanjima. Pisari i administrativne drkadžije su došli na svoje, kreativci kuš.
Poštujem sustav samo onoliko koliko zbog suživota moram, zasad se samo branim u nužnoj samoobrani. Otkazi ne prijete niti jednom inspektoru zaposlenom na radnom mjestu obračuna s kotačićima koji razmišljaju.
p.s.
Fotke su od jučer, malo cura, one koje sam sreo su loše izgledale kao i njihovi živčani psi.


14:18 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

11. 08.